Tokom svog dugogodišnjeg djelovanja, vodeća bošnjačka politička partija uspjela je proširiti svoj utjecaj na gotovo sve segmente bosanskohercegovačkog društva. Njeno prisustvo evidentno je u državnim institucijama, kao i u kontrolisanju Islamske zajednice, jedne od ključnih organizacija za Bošnjake. Osim toga, stranka je strateški postavljala svoje kadrove čak i na lokalnom nivou, u općinama gdje je imala vlast, ostavljajući tako dubok trag u savremenoj historiji naše zemlje. No, kakav je to trag?
S jedne strane, svjedočimo njihovoj kontinuiranoj dominaciji na vlasti na svim nivoima, dok se, s druge strane, suočavamo s društvenim i političkim padom Bosne i Hercegovine. Postavlja se pitanje: postoji li veza između ova dva fenomena i koje su njene karakteristike? Nekome ko nije detaljno upućen u političku situaciju u BiH, odgovor na ovo pitanje mogao bi rasvijetliti mnoge stvari.
Od svih političkih grupacija koje su krajem osamdesetih težile nezavisnoj i suverenoj Bosni i Hercegovini, SDA se od prvog trenutka profilisala kao predvodnica bošnjačke politike. Bez ozbiljne konkurencije, s jasnom političkom dominacijom, SDA je dočekala i proljeće 1992. godine.
Ova pozicija nije bila slučajna – njeni korijeni sežu u pokret Mladih muslimana, koji je osamdesetih godina predvodio budući prvi predsjednik Predsjedništva RBiH. Zbog stavova koji su tada ocijenjeni kao islamski fundamentalizam, u Sarajevskom procesu 1983. godine osuđeno je 12 intelektualaca, među kojima je bio i Alija Izetbegović, kasnije ključna figura bošnjačke politike.
Iako su počeci djelovanja Mladih muslimana zabilježeni još tokom Drugog svjetskog rata, tek krajem osamdesetih, uz demokratizaciju jugoslavenskog društva, ova grupa dobila je prostor za konkretno političko djelovanje. Okupljeni oko zajedničkih ideja i vizije, njeni članovi su brzo prepoznali prilike za institucionalni angažman, što se pokazalo ključnim u njihovoj budućoj političkoj ekspanziji.
Upravo iz ove organizacije u maju 1990. nastaje SDA, politička stranka koja će decenijama oblikovati društveno-političku stvarnost BiH. Period od 1990. do 1992. bio je od ključne važnosti za SDA – uspjela je stvoriti značajnu podršku među Bošnjacima, što je rezultiralo pobjedom na prvim višestranačkim izborima. No, važno je naglasiti da popularnost SDA nije nastala isključivo u te dvije godine – utjecaj Sarajevskog procesa i dugogodišnje djelovanje Mladih muslimana igrali su presudnu ulogu u učvršćivanju podrške u bošnjačkom korpusu. Kada je jednom stekla dominantnu poziciju, bilo je teško ugroziti njenu moć.
Uslijedio je referendum o nezavisnosti BiH, nakon čega su uslijedile četiri godine rata, obilježene stradanjem, etničkim čišćenjima i koncentracionim logorima. Ovaj period nije donio samo ljudsku tragediju, već je stvorio prilike za mnoge političke i ekonomske oportuniste, koji su u haosu vidjeli šansu za dugoročnu kontrolu sistema.
Nakon rata, SDA je dodatno učvrstila svoj utjecaj, postavljajući temelje modela političkog kadroviranja koji se i danas osjeća. Ova praksa, koja se zasniva na imenovanju stranački podobnih kadrova na ključne pozicije, donijela je korist određenim pojedincima, ali na štetu države, njenih građana i zajedničkih resursa.
Kontinuirana umreženost SDA s drugim nacionalnim političkim strankama omogućila joj je da zadrži svoju moć i nakon rata. Novi naraštaji stranačkih kadrova nastavili su istu praksu – slučaj Mirsada Mujića, bivšeg direktora JP BH Pošta, školski je primjer stranačkog kadroviranja. Mujićevo imenovanje bilo je sporno iz više razloga, uključujući neispunjavanje uslova za tu poziciju i direktnu političku povezanost sa SDA.
Uprkos brojnim aferama koje su pratile njegov mandat – od sumnjivih tendera do nezakonitog zapošljavanja – institucije pravosuđa nisu reagovale na prijave protiv njega. Tek nakon promjena na političkoj sceni i slabljenja SDA, otvorena je istraga o njegovim postupcima.
No, slučaj Mujića nije izuzetak – niz visokih SDA funkcionera povezivan je s aferama i korupcijskim skandalima. Među najpoznatijim su slučaj nabavke nekvalitetnih respiratora tokom pandemije COVID-19, zbog kojeg je bivši premijer Fadil Novalić osuđen na zatvorsku kaznu, kao i optužbe protiv Osmana Mehmedagića, bivšeg direktora OSA-e, za nezakonito prisluškivanje i falsifikovanje diplome.
Pitanje budućnosti SDA ostaje otvoreno. Brojni skandali i korupcijske afere ugrozili su njenu političku moć, dok su promjene u strukturi vlasti dovele do preispitivanja dosadašnjih kadrovskih politika. Simbolika propadanja najdominantnije bošnjačke stranke odražava širi društveni fenomen – sistem koji je decenijama opstajao na političkoj kontroli i interesnim mrežama polako gubi tlo pod nogama, prenosi tačno.net.