Piše: doc. dr. sc. Edin Garaplija
Sudeći po brojnosti bosanskohercegovačke delegacije koja će 29.01.2025., pred vijećem UN-a u Ženevi, prezentirati IV. Ciklus Univerzalnog periodičnog pregleda stanja ljudskih prava u BiH, biće dovoljno „stručnjaka“ da predoče sve probleme sa kojima se susreću građani BiH. Ovaj Izvještaj je usvojilo Vijeće Ministara BiH na svojoj decembarskoj sjednici. Pažljivim čitanjem Izvještaja, možemo uočiti veliki broj „pozitivnih aktivnosti“ različitih institucija sa različitih nivoa vlasti u BiH, bar kada su u pitanju ljudska prava i slobode. Tako odmah pod tačkom „B“ saznajemo za „Napredak u Državi u odnosnu na prethodni pregled i promociju ljudskih prava“. Doneseno je niz dokumenata za „unaprijeđenje društvenog položaja lica sa invaliditetom“, „zabrani diskriminacije“ „ravnopravnosti spolova“, „diskriminacije na sudovima“, „sprečavanje sukoba interesa“, „borbe protiv korupcije“, „reforme pravosuđa“, „zaštite novinara“, itd. Sudeći po ovom izvještaju u Bosni i Hercegovni teku med i mlijeko, bar kada su u pitanju ljudska prava i slobode. Nakon čitanja ovog optimističnog štiva, svi zajedno možemo zapjevati hit Dine merlina „moj je život Švicarska“. Zato valjda i ide 19-člani hor državnih službenika u Ženevu. Naravno o trošku budžeta koji punimo mi iz privatnog sektora.
Sjedište UN-a u Ženevi
U ovom slatkorječivom izvještaju nadležnih ministarstava i javne uprave ne bi bilo ništa čudno da se pomenuo eventualni „napredak“ i po primjedbama i preporukama datum u „Izvještaju stručnjaka o pitanjima vladavine prava u BiH“ koji je prije pet godina predstavio evropski pravni stručnjak Reinhardt Priebe. U mišljenju o stanju demokatije i vladavine prava, EU eksperti su tada naglasili da je neophodno „osigurati da se izbori provode u skladu s evropskim standardima tako što će provesti relevantne preporuke OSCE-a/ODIHR-a i Venecijanske komisije.“ Zatim da je neophodno „osigurati vidljivi rezultati kada je u pitanju funkcionisanje mehanizma koordinacije o pitanjima koja se odnose na EU na svim nivoima, te da se temeljito unaprijedi institucionalni okvir, uključujući i ustavni nivo.“ U svom Izvještaju eksperti navode da za jačanje procesa vladavine prava najprije treba „unaprijediti funkcionisanje pravosuđa kroz usvajanje novog zakona o Visokom sudskom i tužilačkom vijeću i zakona o sudovima BiH, u skladu sa evropskim standardima“. U preporukama se traži “Jačanje prevencije i borbe protiv korupcije i organizovanog kriminala, uključujući i protiv pranja novca i terorizma“. Prema Pribeovim preporukama, neophodno je u Zakonu o sudovima izgraditi i sistem odgovornosti nosilaca pravosudnih funkcija, kako bi ubuće prevenirali i spriječili korupciju u pravosuđu i montirane optužbe. A kad smo kod montiranih procesa, sjetimo se onog političkom lideru SBB-a i nekadašnjem ministru sigurnosti BiH, Fahrudinu Radončiću, koji je nakon višegodišnje pravosudne borbe pravosnažno oslobođen svih optužbi. Njemu su agenti „duboke
bošnjačke države“ radili o glavi kako bi ga politički uništili i sakrili umješanost bošnjačkog vrha u nerazjašnjena politička ubistva i ratne zločine na koje Radončić hrabro decenijama javno ukazuje. Ili onog u kojem je od montiranih optužbi za ratne zločine pravosnažno oslobođen prvi komandant specijalne jedinice MUP-a BIH, Dragan Vikić. Godinama su heroju odbrane BiH poturali svoje zločine, jer su se pribojavali njegove građanske karizme i omiljenosti među svim patriotama BiH. Trebamo spomenuti i treći slučaj neuspjelog montiranja optužnice za zloupotrebu položaja, još
jednom ministru sigurnosti BiH, Draganu Mektiću. Njegova „krivnja“ je bila što je uporno ukazivao na korupciju u pravosuđu a posebno u VSTV i Tužilaštvu BIH. Epilog te pravne borbe su ponovno otvaranje pravosudnog procesa za politička ubistva, raspisivanje Interpolovih crvenih potjernica i smjenjivanje i sankcije za nekadašnju glavnu tužiteljicu BiH i nekadašnjeg predsjednika VSTV-a. Da li su možda upravo ova trojica narodskih pravednika budući predvodnici građanske Bosne i Hercegovine, punopravne članice Evropske Unije?!
Fahrudin Radončić
Dragan Mektić
Dragan Vikić
Uz sve gore navedeno, ne zaboravimo i preporuke iz još jednog važnog „Izvještaja o stanju ljudskih prava u BiH za 2023. godinu“, koji redovno godišnje saopćava Ministarstvo vanjskih poslova SAD-a, Biro za demokraciju, ljudska prava i rad, putem Američke ambasade u Sarajevu, u kojem se ističe: „Vlasti u Republici Srpskoj s većinskim srpskim stanovništvom – koja zajedno s bošnjačko hrvatskom Federacijom i Brčko distriktom čini Bosnu i Hercegovinu – u kontinuitetu su poduzimale radnje koje potkopavaju državne institucije, povećavaju međuetničke napetosti i ograničavaju slobodu okupljanja i izražavanja. Eskalirajući verbalni napadi i napadi putem zakona od strane predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika potkopali su ustavni poredak države, a razdorna i zapaljiva retorika lidera Republike Srpske pridonijela je povećanim političkim i etničkim napetostima u cijeloj zemlji.“ U tom Izvještaju američke administracije sa jo navodi: „Zastrašivanje, uznemiravanje, politički pritisci i prijetnje, uključujući prijetnje smrću, protiv novinara i medijskih kuća povećali su se tokom godine, prema Udruženju BH novinari, stručnom udruženju koje je također primijetilo da je manje slučajeva riješeno u korist novinara koji su tvrdili da su im povrijeđena prava.“ Možda su najočitiji primjeri fizičkih napada i prijetnji urednicima medijskih portala „Defter Hefte“ iz Tuzle, Fatmira Alispahića i „Times“ iz Brčko Distrikta BiH, Mirze Derviševića. U prvom slučaju napada na urednika Alispahića, iako postoji video snimak napada, policijske agencije i sudske institucije nisu do sada učinile ništa na privođenju pravdi napadača čiji je identitet poznat javnosti. I u drugom slučaju napada na urednika portala „Times“, napadači nisu adekvatno kažnjeni iako postoji video snimak napada i utvrđen identitet napadača.
Snimke napada na novinare Derviševića i Alispahića
U martu ove godine Institucija Ombudsmena za ljudska prava BiH je također sačinila izvještaj istoimenog naziva IV ciklus Univerzalnog periodičnog pregleda stanja ljudskih prava u BiH, ali sa drugačijim pesimističnijim podacima i prognozama. Pa se tako u izvještaju Institucije Ombudsmena ističe: „BiH nije uklonila ustavne zapreke za uspostavljanje izbornog sistema bez etničke diskriminacije, na šta je obavezuju presude Evropskog suda za ljudska prava u Strasbourgu. Nije implementirana presuda Ustavnog suda BiH U-23/14“, kaže se odmah na početku izvještaja Ombudsmena BiH. „BiH nije harmonizirala zakone i javne politike u oblasti rodno zasnovanog nasilja s međunarodnim standardima“, navodi se u ovom izvještaju i nastavlja: „Kada je u pitanju oblast pravosuđa, povećanje žalbi prisutno je u kategoriji – dužina trajanja postupka i žalbi u kategoriji –izvršenje presuda. Također, primjetno je povećanje žalbi u kategoriji žalbe na rad sudija i žalbe na rad Visokog sudskog i tužilačkog vijeća BiH.“ Jedan od ključnih zahtjeva u procesu suzbijanja korupcije, uspostavljanja vladavine prava i evropskih integracija je depolitizacija javne uprave. „Ombudsmeni u svojim izvještajima godinama ističu da kvalitet javnih usluga i rad organa javne uprave za građanina predstavlja konkretan indikator funkcionalnosti određene države.“
Ombudsmeni za zaštitu ljudskih prava u BiH
A šta nam pokazuju brojčani indikatori uspješnosti, da li je baš sve tako sjajno i bajno, kako izvještava interdisciplinarni tim najkompleksije i najmnogobrojnije administracije na Svijetu? Da li će pred 190 članica UN-a u Ženevi izvjestiti da je BiH je zemlja sa najvećom brojem ministara u Evropi a vjerovatno i u Svijetu?! Ukupno 260 ministarstava na svim nivoima vlasti, 80 raznih agencija i institucija samo na državnom nivou u kojima je zaposleno 23.000 uposlenika za čije plaće i naknade se svake godine izdvaja 700 miliona KM. Tome treba dodati i stotine entitetskih, kantonalnih i općinskih administracija u kojima je preko 400.000 zaposlenih, ili ako vam je lakše, polovina od svih zaposlenih u BiH. Kada se ovim poražavajućim brojkama doda i skoro 750.000 penzionera te isto toliko mladih do 18 godina onda možemo zaključiti da svakim danom koračamo prema ekonomskoj provaliji. Hoće li iko iz 19-člane delegacije u Ženevi iznijeti i ove zvanične statističke brojke pa da čitav Svijet može vidjeti kakav se to život dostojan čovjeka i rad bez diskriminacije provodi u BiH. A kud ćeš veće diskriminacije od one koju ovdje preživljava narod (bez obzira na svoju etno-nacionalnu pripadnost), u kojem svaki radnik u privatnom sektoru izdržava po još jednog uposlenika javne administracije i još po dva penzionera i djeteta. Ili koju preživljavaju novinari u svakodnevnom strahu za vlastiti život jer ukazuju na korupciju i ovakve anomalije u društvu.
Napomena: autorski članak izražava stavove autora i ne mora ispoljavati politiku redakcije.