Izborni zakon BiH je nedosanjani san Dragana Čovića. Godinama se zalaže za njegove izmjene ali po principu maksimalističkih zahtjeva koji bi trebali vječito ustoličiti HDZ-ovog člana Predsjedništva BiH a sada i legitimno pogaziti opoziciju, ili one frakcije koje se otimaju političkom kavezu HNS-a. Najnoviji pokušaj jeste prijedlog izmjena koje je HDZ BiH dostavio Vijeću ministara BiH, u kojem se osim izmjena koje se tiču izbora člana Predsjedništva iz reda hrvatskog naroda i članova CIK-a, nalaze i izmjene načina raspodjele mandata u skupštinama odnosno parlamentima.
Dragan Čović je prijedlog Vijeću ministara dostavio putem Ministarstva pravde Bosne i Hercegovine. U tom prijedlogu sporno je mnogo toga. Prije svega, nedostatak komunikacije sa partnerima u državnoj vlasti a bez kojih se, bilo kakva izmjena Izbornog zakona ne može desiti, je ključno za demistifikaciju političkog ponašanja HDZ BiH odnosno Dragana Čovića. Ovo se itekako može tumačiti kao ucjena, novi teren za zatezanje odnosa unutar državne ali i federalne koalicije, a sve bi sasvim sigurno bilo politički kulturnije da se prijedlozi, prije dostavljanja na stol Vijeća ministara, usaglase između političkih stranaka a posebno koalicionih partnera. No, ovakvo ponašanje je očekivano i nije nikakvo iznenađenje.
Detaljna analiza šta traži Dragan Čović (HDZBiH)
U prijedlogu izmjena Izbornog zakona ključne su tri stavke na koje se izmjene odnose u kontekstu trenutnog Izbornog zakona. Kada je riječ o izboru člana Predsjedništva BiH iz reda hrvatskog naroda, Čović predlaže slijedeće:
Član Predsjedništva BiH
Svi kandidati Hrvati čine listu hrvatskih kandidata s koje je izabran kandidat ako:
– dobije najveći ukupan broj glasova među hrvatskim kandidatima u Federaciji BiH uz uslov da je taj kandidat osvojio najveći broj glasova među hrvatskim kandidatima u najmanje tri od pet kantona, i to: Hercegovačko-neretvanski, Srednjobosanski, Zapadnohercegovački, Livanjski i Posavski. Ukoliko kandidat koji je osvojio najveći broj glasova u Federaciji BiH ne zadovoljava navedeni uslov, uzima se sljedeći kandidat s liste hrvatskih kandidata po broju glasova i tako do kraja liste dok se ne pronađe kandidat koji zadovoljava navedeni uslov.
– Ukoliko hrvatski kandidat nije izabran u skladu sa odredbama stava 3. tačka a) ovog člana, onda je izabran hrvatski kandidat koji dobije najveći ukupan broj glasova među hrvatskim kandidatima u Federaciji BiH uz uslov da je taj kandidat osvojio najveći broj glasova među hrvatskim kandidatima u najmanje dva od pet kantona, i to: Hercegovačko-neretvanski, Srednjobosanski, Zapadnohercegovački, Kanton 10 (Livanjski) i Posavski. Ukoliko kandidat koji je osvojio najveći broj glasova u Federaciji BiH ne zadovoljava navedeni uslov, uzima se sljedeći kandidat sa liste hrvatskih kandidata po broju glasova i tako do kraja liste dok se ne pronađe kandidat koji zadovoljava navedeni uslov.
– Ukoliko hrvatski kandidat nije izabran u skladu sa odredbama stava 3. tačke a) i b) ovog člana, onda je izabran hrvatski kandidat koji dobije najveći ukupan broj glasova među hrvatskim kandidatima u Federaciji BiH uz uslov da je taj kandidat osvojio najveći broj glasova među hrvatskim kandidatima u najmanje jednom od pet kantona, i to: Hercegovačko-neretvanski, Srednjobosanski, Zapadnohercegovački, livanjski i Posavski. Ukoliko kandidat koji je osvojio najveći broj glasova u Federaciji BiH ne zadovoljava navedeni uslov, uzima se sljedeći kandidat sa liste hrvatskih kandidata po broju glasova i tako do kraja liste dok se ne pronađe kandidat koji zadovoljava navedeni uslov.
– Ukoliko hrvatski kandidat nije izabran u skladu sa odredbama stava 3. tačke a), b) i c) ovog članka, onda je izabran hrvatski kandidat koji dobije najveći ukupan broj glasova među hrvatskim kandidatima u Federaciji BiH.
Člana Predsjedništva BiH koji se neposredno bira s teritorije RS – jednog Srbina – biraju birači upisani u Centralni birački spisak za glasanje u RS. Izabran je kandidat koji dobije najveći broj glasova.
Dom naroda bira članove CIK-a
U HDZ-ovom prijedlogu izmjena Izbornog zakona nalaze se i izmjene vezane za izbor članova Centralne izborne komisije, a koje podrazumijevaju uključivanje u izbor Doma naroda, što trenutno nije slučaj.
Prema trenutno važećem zakonu za izbor i imenovanje članova Komisija za izbor i imenovanje ima sedam članova od kojih dva imenuje predsjednik Visokog sudskog i tužilačkog vijeća iz reda članova Vijeća, tri imenuje Administrativna komisija Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine iz reda članova Komisije iz Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine i dva imenuje predsjednik Centralne izborne komisije BiH iz reda članova Centralne izborne komisije BiH. Izmjene su predviđene i u dijelu koji se tiče načina imenovanja članova CIK-a. U HDZ-ovom prijedlogu Parlamentarna skupština imenuje članove Centralne izborne komisije BiH s liste kandidata prema redoslijedu na listi. To znači da bi o članovima Centralne izborne komisije odlučivala oba doma državnog Parlamenta. Prema trenutnom Zakonu članove Centralne izborne komisije imenuje Predstavnički dom Parlamenta BiH, što u praksi znači da ne postoji mogućnost “etničkog veta”.
Promjena formule za mandate u parlamentima i skupštinama
U prijedlogu se nalazi i izmjena koja bi u praksi ojačala HDZ u odnosu na ostale manje stranke.
U članu 10.15 HDZ-ovog prijedloga stoji:
“Za svaku listu, ukupan broj važećih osvojenih glasova dijeli se sa 1, 2, 3, 4, 5, i tako redom, sve dok je to potrebno za raspodjelu mandata. Brojevi koji se dobiju ovom serijom dijeljenja su ‘količnici’. Količnici se redaju od najvećeg ka najmanjem. Mandati se raspodjeljuju jedan po jedan po listama s najvišim količnicima, dok se ne raspodijele svi mandati. Kada lista dobije mandat, taj mandat se dodjeljuje s vrha liste”.
U trenutnom važećem Izbornom zakonu u članu 9.5 stoji: “U svakoj izbornoj jedinici mandati se raspodjeljuju na sljedeći način: za svaku političku stranku i koaliciju, ukupan broj važećih glasova koje je politička stranka ili koalicija osvojila dijeli se sa 1, 3, 5, 7, 9, 11, i tako redom, sve dok je to potrebno za tu raspodjelu mandata. Brojevi koji se dobiju ovom serijom dijeljenja su ‘količnici’. Broj glasova za nezavisnog kandidata je količnik tog kandidata”.
Ova naizgled tehnička izmjena zamjene broja sa kojim se dijeli broj osvojenih glasova kako bi se podijelili mandati u skupštinama/parlamentima u sebi krije formulu koja u konačnici dovodi do jačanja stranaka koje osvoje najveći broj glasova u odnosu na stranke sa manjim brojem glasova, a koje su prošle izborni prag od tri posto.
Kako je izvjesno da je HDZ najjača stranka u kantonima sa hrvatskom većinom, u principu ovo bi značilo da bi osvojili veći broj mandata od drugih stranaka. U skupštinama kantona se biraju delegati za Dom naroda Federacije BiH, koji ima ključnu ulogu u kandidovanju predsjednika i potpredsjednika FBiH tako da bi primjena ovih pravila učinila još manje mogućim zaobići HDZ u formiranju vlasti. HDZ bi primjenom ovog zakona sa istim brojem imao jači položaj nego sa trenutno važećim zakonom.
Pristigle oštre reakcije
Amandmani na Izborni zakon Bosne i Hercegovine, koje je predložilo Ministarstvo pravde, nažalost, malo bi doprinijeli jačanju integriteta izbornog sistema u BiH – naveli su iz Ambasade Sjedinjenih Američkih Država u Bosni i Hercegovini.
“Ovim prijedlogom bi se defakto uvela hrvatska izborna jedinica u Federaciji BiH, o čemu je bilo govora i što je odbačeno za vrijeme razgovora – koje su pomogle SAD i EU – o ustavnoj i izbornoj reformi 2021. i 2022. godine. Neće se postići napredak po pitanju provedbe presuda Evropskog suda za ljudska prava u vezi sa Predsjedništvom BiH ukoliko HDZ BiH nastavi da nanovo predlaže i insistira na politički i pravno problematičnim izmjenama Izbornog zakona BiH. HDZ BiH ne može na silu doći do rješenja koje preferira – mora iskreno pregovarati i raditi na izgradnji konsenzusa i kompromisa neophodnih za promjenu Ustava BiH. Stranka je za to imala veoma mnogo vremena, ali to nije uradila”, saopšteno je iz Ambasade SAD-a u BiH.
Iz Ambasade SAD-a, koja je u posljednje vrijeme žestoko kritikovala političko ponašanje Dragana Čovića, u ovom kontekstu ponavljaju i kažu da je za žaljenje, ali nije iznenađujuće, da neke političke stranke nastoje iskoristiti slabosti postojećeg izbornog sistema, umjesto da nastoje da osiguraju da se poštuje volja birača.
Trojka odbacila prijedlog
Zanimljo je kako su predstavnici stranaka Trojke danas održali press konferenciju kako bi pohvalili uložene napore i trud koji su rezultirali zelenim svjetlom za otvaranje pristupnih pregovora BiH sa EU, a na kojoj su morali odgovarati na pitanja vezana za antievropske prijedloge izmjena Izbornog zakona koji su stigli od partnera u državnoj vlasti – Dragana Čovića.
Nermin Nikšić, predsjednik SDP BiH govoreći o HDZ-ovom prijedlogu izmjena Izbornog zakona, konstatovao je da su njime napravljeni neki iskoraci, ali da je on Trojki i dalje neprihvatljiv. Kao jedan od razloga zašto im je neprihvatljiv istakao je to da se ne može desiti da nečiji glas vrijedi više od glasa nekog drugog.
U istom danu stiže informacija kako bi ove sedmice Kristian Šmit, Visoki predstavnik u BiH mogao nametnuti tehničke izmjene Izbornog zakona BiH. Ranije je Dodik, za razliku od Trojke danas koja je kazala da će poštovati odluke Šmita, najavio usvajanje Izbornog zakona entiteta RS i praktično time kraj koalicije na državnom nivou. Malo tiši, upakovaniji ali poprilično direktan u istom smjeru bio je i Dragan Čović koji je poručio da bi nametanje u ovoj fazi bilo kontraproduktivno i štetno za državnu koaliciju i nastavak saradnje.
Budućnost u ‘zategnutim’ odnosima
Kako god, politička vizija uređenja Bosne i Hercegovine partnera u državnoj vlasti je potpuno različita. Dok se Trojka zalaže za jačanje države i njen EU put, Dragan Čović nastoji na papiru zakovati etno princip odnosa dok Dodik teži razgradnji, destabilizaciji i pravljenju entiteta RS državom.
Najava politiki teške sedmice pred nama, u vrijeme kada smo dobili zeleno svjetlo za EU pregovore, kada je skupština NATO odlučila dodijeliti BiH status kandidata a što se treba u maju ratificirati.
Kako iznivelisati odnose kada BiH ide suvereno na jednu, ispravnu stranu dok pojedini politički lideri na drugu, odnosno stranu stranputice.
