U moru diplomatskih izjava koje često balansiraju između neutralnosti i kalkulisanih formulacija, sinoćnja poruka Pakistana u Vijeću sigurnosti UN-a bila je drugačija – jasna, odlučna i moralno usmjerena. I upravo zbog toga zaslužuje pažnju građana Bosne i Hercegovine.
Pakistan je još jednom pokazao da prijateljstvo ne podrazumijeva tišinu kad je najteže, već glasnu podršku kada to znači stati uz pravdu. Dok je Vijeće sigurnosti UN-a raspravljalo o situaciji u BiH – na zahtjev Ruske Federacije – pakistanski predstavnik izabrao je govoriti o suštini problema: rastućem govoru mržnje, targetiranju vjerskih zajednica i prijetnjama miru koje dolaze iznutra.
Kada ambasador jedne zemlje u najvažnijem tijelu svjetske diplomatije doslovno citira izjave Milorada Dodika u kojima Bošnjake naziva “muslimanima” i “patološkim neprijateljima Srba”, to više nije politička debata. To je direktno suočavanje s prijetnjom kojoj nijedno društvo koje je prošlo kroz rat i genocid ne smije ostati nijemo.
Upravo zato ova poruka ima dubok ESG značaj.
Prvo, ovakav nastup jasno jača princip društvene odgovornosti. U vremenu kad populizam jača, a retorika podjela postaje sredstvo za održavanje političke moći, diplomatski istupi poput pakistanskog šalju važnu poruku: međunarodna zajednica i dalje prepoznaje šta znači zaštita ljudskih prava i multietničkog sklada. To je ohrabrujuće za sve građane BiH, posebno one koji se svakodnevno bore za suživot i stabilnost.
Drugo, Pakistan ovim učvršćuje osnovne stubove dobrog upravljanja na međunarodnom nivou – staje u zaštitu institucija kao što su Ustavni sud i Ured Visokog predstavnika, koje se pokušavaju delegitimizirati iznutra. Očuvanje ovih institucija ključno je za provođenje Dejtonskog mirovnog sporazuma, a time i za dugoročni mir u BiH.
Međutim, ovakve poruke često ostaju izolovane – dok istovremeno jačaju savezi koji podrivaju ustavni poredak BiH. To pokazuje da podrška principima nije uvijek dovoljan štit od konkretnih prijetnji na terenu. Zato je važno da istupi poput pakistanskog ne ostanu usamljeni, već da postanu model za sve one države koje zaista žele BiH kao funkcionalnu i pravednu državu.
Zato što živimo u vremenu u kojem se zlo često kamuflira u “demokratsko pravo na mišljenje”, u kojem se govor mržnje brani kao “sloboda izražavanja”, i gdje se podjela predstavlja kao “zaštita identiteta”. Pakistan je sinoć pokazao da postoje države koje to odbijaju prihvatiti kao normalno.
I što je najvažnije – poslao je poruku građanima BiH da nisu sami. Da se i dalje čuje glas koji razumije koliko je važno čuvati BiH kao zajednicu jednakih, a ne podijeljenih. Da još postoje saveznici koji ne pristaju na šutnju pred nepravdom, pa makar to značilo suprotstaviti se moćnijim silama.
U vremenu licemjerja, dosljednost je rijetkost. Pakistan ju je sinoć demonstrirao.