Ali ko su oni, ko su ugledni građani, profesori nosioci raznih priznanja važno ja da sam ja Benjamina lutkica iz Trsta, zvijezda Tik Toka sa puno lajkova i pratilaca.
Nakon rata, i već tada sasvim sigurnim znakovima pored puta, se lagano moglo naslutiti gdje i kamo plovi brod zvani Grad Sarajevo. Usljed agresije na Bosnu i Hercegovinu i svega što je ista donijela, bilo je vidljivo da se ovaj, nekada simbol multietničnosti i raznolikosti kultura, pretvara u grad kojim dominira jedna nacionalnost.
piše Mimo Šahinpašić
Agresija i sulude ideje tvoraca plana koji je stigao iz Srbije koji je i doveo do razbijanja strukture stanovništa itekako je odgovarao onima koji na vlast u glavnom bh gradu zajahaše nakon rata i kojim vladaše skoro tri decenije.
Multikulturalnost Sarajeva njima je samo krinka iza koje se kriju kada im nešto treba. Opet ponavljam da je jedna od najvećih vrijednosti ljudskog roda i pravo bogatstvo kada imaš višenacionalne životne sredine. Ali Sarajevo je taj momentum davno izgubilo ili je spomenutog ostalo samo u tragovima. Devalvirane su mnoge vrijednosti koje su ovaj grad činile posebnim, dragim, primamljivim. Neću sad da nabrajam šta je to, ali je izvjesno da se forsira jedna nacija, a ostalih ima vrlo malo. Sve svoje prevare, otimanja, zapošljavanja, pokrivali su momentumom zvanim vjera.
Rezultat svega je momentum da je ovaj grad od velegrada takvom politikom doveden na nivo kasabe. Gostovanja svjetski poznatih bendova, predstava, sportskih manifestacija nema, u okruženju pršti od tih stvari, a od nas bježe kao da lepru imamo. Mnogo je primjera devalvacije institucija, a primjer za takvu tvrdnju ogleda se u pojmu gradonačelnika Sarajeva. Mnogi koji su poslije rata došli na to mjesto niti sanjali nisu da će im se takvo što desiti. Potpuni anonimusi sa veoma tankim, skoro pa nikakvim CV-om, običnom narodu skoro pa potpuno nepoznati likovi. Ali stranka je to odgojija, a namjestila sebi da provodi planove kasabizacije olimpijskog grada. Tako im je bolje i lakše upravljati institucijama, preduzećima, novcem i ostvarivati svoje snove koje za rezultat imaju devalvaciju intelektualnog, a forsiranje primitivizma.
Jedan od primjera imate u funkciji gradonačelnika glavnog bh grada. Ko se sve na tom mjestu nalazio i ko je obnašao tu funkciju to je već tema kojom će se historija baviti. Ono što je bacilo, malo je kazati, ljagu na tu poziciju jeste užas koji se desio kada je za gradonačelnika kandidovan Bogić Bogićević. Gromada od čovjeka, patriota koji je svoju ljubav pokazao kada je najviše trebalo. Farsa koja je napravljena i koja je Bogićevića natjerala da se odrekne kandidature tema je za sebe. Takvog čovjeka dovoditi u kontekst pojedinaca koji vladaju ovom situacijom je sramota i nije ni etički niti moralno. E sad tu zavrzlamu i jadne poteze onih koji vladaju ovom kasabom i koji su na sve moguće načine opstruirali izbor Bogićevića, i koji su ga doveli do odluke da odustane, ostavimo djeci koja dolaze iza nas i koja će, nadam se imati bistrije mozgove i okruženje koje će im nuditi priliku u kojoj će Bogići i takvi kao on biti poštovani i nagrađeni za ono što uradiše za svoju zemlju. Neki bi rekli, neka je pametan čovjek, ko će se sa ovim vlastodržcima i vlasnicima naših života boriti. Ima i toga, ali ima i činjenice da je tim i takvim potezima Sarajevo ostalo na nivou kasabe i da je upropaštena šansa da se napokon nešto napravi. Elem, nakon te epizode ovaj nekada velegrad dobi, iz ko zna kakvog naftalina izvučenu, Benjaminu Karić. I krenuše dešavanja.
Probudi se nada da će se Sarajevo polako vratiti na pozicije koje ga napraviše onim što nekad bi. Ali nije mnogo vremena prošlo i nade u to se lagano krenuše gasiti. Prvo je onako ispotiha bila samozatajna sa nekim izrazom lica koje prija i osmijeh koji kao da kaže idemo da pravimo nešto lijepo od grada. Ali ne leži vraže ili šejtane. Nije trebalo mnogo Miljacke proteći i mnogi će reći nelegalno izabrana na poziciju gradonačelnika krenu sa svojim izlivima, pa recimo blago ispada i gafova. Tako će ovoj protokolarnoj funkciji gđa Karić dati jedan poseban pečat koji je pomiješan sa neznanjem, neutaženom potrebom za što većim brojem lajkova na društvenim mrežama, populizam koji ovu profesoricu na momente poklapa sa primitivizmom. Veoma je teško nabrajati gafove gradonačelnice i ispade koje baš onako pretjerano pravi. Incident sa spomen pločom na Kazanima, grljenja sa kolegom po funkciji iz Banjaluke Draškom Stanivukovićem koji netom nakon toga izjavljuje da ne priznaje da je u Srebrenici bilo genocida. Benjamina i dalje ima itekako srdačne susrete sa njim. Napomenimo da se rođena Londrc nalazi na jednoj, slobodno kazano, simboličnoj funkciji gradonačelnice Sarajeva, i ima jako malo ovlasti i raspolaže sa sitnim budžetom. Funkcija na kojoj se podrazumjeva da će se baviti stvarima kao što su svečane prilike otvaranja manifestacija, obdaništa, škola, može pričati o obnovi fasada i tako dalje. Ali ne, ide se do te mjere da je Tik Tok, Facebook, Instagram i X opčinjenost dala za pravo da, recimo verbalno napada i ruži Vladu Hrvatske i predsjednika te države, ma kakav on bio.
Kad je neko neupućen sluša mislio bi da je u pitanju ekspert Izraelsko-palestinskog konflikta. Slijedi sve samo nediplomatski odnos prema ambasadorici Izraela. Pas s maslom to ne pojede šta i na koji način se obrati ženi ambasadorici. Slijedi u tom kontekstu i ukazivanje na protestima podrške narodu Gaze sa neukusnim i potpuno nepotrebnim osmjehom za takvu priliku. Ali skretanje pažnje na sebe je prioritet kao i napraviti koju fotku za društvene mreže. U tom pojavljivanju izjavi stahotu „da su sve žrtve podjednako krive!?”
Dodjeli prije toga i nekakvo priznanje ultradesničarima sa ulice okupljenim pod nazivom ”Anti Dejton”. Treba spomenuti i petljanje u rad „ Sarajevo Film festivala“ i prijetnjama uskraćivanjem sredstava istom kao da su ta sredstva njena i iz njenog novčanika. I dok po Sarajevu padaju dijelovi fasada sa zgrada u strogom centru grada, Benjamina Karić kao da jedva dočeka da otrči u bolnicu da posjeti povrijeđene. I opet fotka sa nekim nipošto potrebnim osmijesima za nove lajkove. Valja status puniti. I možemo još dugo o ispadima gradonačelnice. Opsjednutost sobom i medijima koji pišu kritike na njen rad ide jako daleko, pa se svako jutro pomno analiziraju i raspituje o tome ko je taj portal, ko je taj novinar ili novinarka koji se drznuše da pišu o njoj.
Posljednji primjer farse u režiji prve u gradu oslikane su u izboru za dodjelu Šestoaprilske nagrade Grada Sarajeva. I tu se pronalazi sa svojim prijedlogom da bi istu trebao dobiti Zdravko Čolić. E sad idemo o sferi ostvarenja dječijih snova kada je mala Benjamina sa dezodoransom u ruci, koji ima funkciju mikrofona, plesala uz pjesmu „Izgledaš mi kao lutkica iz Trsta“. Koji su to razlozi da Čolić dobije ovo priznanje zna samo gđa Karić. A u krajnjem slučaju kakve to ima veze. Njoj se sviđa, ona to želi i ona to može. E sad da se malo prisjetimo šta to Zdravko uradi za ovaj grad tokom agresije i koliko se puta oglasi slavni izvođač lakih nota i ljubimac Benjamine Karić, o stradanju Sarajeva u ratu, ne treba raspravljati, jer to svi znamo. To je već dublja analiza. Pri tome imate kandidaturu Tomislava Cvitanušića koji osim ostalih kvaliteta, osvoji Mont Everest, najveći vrh svijeta, o humanitarnim aspektima da i ne zborimo. Ono što je ipak faktor koji bi morao imati snagu kod ovakvih izbora je podrška istaknutih ljudi iz grada Sarajeva za kandidirane. Kod Cvitanušića je ta i takva podrška stigla od: Nijaza Skenderagića, Nerzuka Čurka, Ive komšića, Dragana Vikića, Senke Nožice, Bojana Hadžihalilovića, Zvonimira Nikolića, Senada Pećanina, Izeta Rađe, Muhameda Gafića, Mire Lazovića, Zlatka Miletića, Dine Mustafića, Tatjane Ljuić Mijatović. Imena su ovo istaknutih građana ovog grada među kojima su i dobitnici spomenute nagrade kao i bivši gradonačelnici glavnog grada BiH.
Ali ko su oni, ko su ugledni građani, profesori nosioci raznih priznanja važno ja da sam ja Benjamina lutkica iz Trsta, zvijezda Tik Toka sa puno lajkova i pratilaca.
