Priče o kupovini, posebno one s graničnih prelaza, naročito su zanimljive. Gruđani, Posušani, Ljubušaci redovno su poslovali s Imoćanima, Vrgorčanima i ostalima.
Jedan sagovornik iz tih krajeva pojasnio je za Večernji list kako je to izgledalo.
“Nekada se trgovalo sistemom razmjene dobara, poznatim kao trampa ili barter. U tom sistemu ljudi su razmjenjivali proizvode ili usluge bez korištenja novca. Dakle, ako ti imaš sir, a ja meso, dogovorili bismo se oko vrijednosti naših proizvoda i jednostavno ih zamijenili jedan za drugi.
Proces bi izgledao otprilike ovako: procjena vrijednosti – oboje bismo procijenili koliko vrijedi moj komad mesa i tvoj sir. Ako se slažemo da su približno iste vrijednosti, razmjena je jednostavna. Pregovaranje – ako, recimo, procijenimo da je moj komad mesa vrjedniji, dogovorili bismo se da možda uzmeš više sira ili dodaš još neki proizvod kako bismo izjednačili vrijednosti. Tako se postiže ravnoteža u razmjeni. Prenos dobara – nakon što smo se dogovorili, oboje bismo razmijenili proizvode, često uz rukovanje ili neki oblik potvrde koji bi osigurao povjerenje”, otkrio je sagovornik.
Imao je taj sistem i prednosti i mane. S jedne strane, nije bilo novca pa je sve išlo jednostavnije. Međutim, obje su strane morale imati dovoljno za trampu i postizanje dogovora.
Danas je nešto drugačije, mještani iz BiH idu kupovati u velike trgovačke lance u Hrvatsku i obrnuto, a razlog je povrat PDV-a, što donosi višestruke uštede.
U uvodu su spomenuti oni na hercegovačkom dijelu, međutim, ni na bosanskom nije nimalo drugačije, što potvrđuje sagovornica Mirela iz Bihaća, koja rado ide preko granice.
“Često kupujem u većim trgovinama u komšiluku jer imaju širi asortiman proizvoda. Kada izračunam povrat poreza i dodatne popuste, razlika u cijeni zna biti značajna, čak i s troškovima puta. Međutim, istaknut ću i da su cijene itekako porasle otkad je Hrvatska uvela euro, tako da svaku kupovinu planiram, pišem na papir ono što mi je potrebno i upoređujem cijene kako bih imala širu sliku o svemu i uštedila”, objasnila je Mirela.
Za povrat PDV-a građanima BiH koji kupuju u RH prioritetno je da ukupna vrijednost kupljene robe po jednom računu prelazi iznos od 100 eura. Kupac mora dokazati da nema prebivalište ni uobičajeno boravište u Hrvatskoj, što može potvrditi pasošom ili ličnom kartom.
Kupljena roba mora biti izvezena iz Hrvatske u roku od tri mjeseca od datuma kupovine. Prilikom kupovine kupac treba zatražiti obrazac za povrat PDV-a (obrazac PDV-P) koji ispunjava trgovac. Prije napuštanja Hrvatske obrazac i račun potrebno je ovjeriti na carini kako bi se dokazalo da je roba izvezena.
Nakon što dobije ovjeru, kupac može zatražiti povrat PDV-a prilikom sljedeće posjete trgovcu ili poštom, uz dostavljanje ovjerenog obrasca i računa. Važno je napomenuti da se povrat PDV-a ne odnosi na sve proizvode; naftne prerađevine nisu uključene u povrat. Pridržavanjem ovih procedura građani BiH mogu iskoristiti povrat PDV-a na robu kupljenu u Hrvatskoj, čime dodatno smanjuju ukupne troškove svoje kupovine.
Pridržavati se procesa i pravila
S druge strane, situacija je nešto složenija. Naime, postoje stroga ograničenja pri unosu određenih proizvoda iz BiH u Hrvatsku. Kao članica EU-a, Hrvatska ne dopušta unos mesa, mlijeka te mesnih i mliječnih proizvoda iz trećih zemalja, uključujući BiH.
Ova zabrana obuhvata i male količine za ličnu upotrebu. Dopušten je unos određenih proizvoda životinjskog porijekla u ograničenim količinama, do 2 kg mlijeka u prahu za bebe, hrane za bebe i hrane za posebne potrebe po osobi te do 2 kg meda, jaja i proizvoda od jaja.
Također, dopušten je unos do 20 kg ribljih proizvoda. Iako bi se očekivalo da će ova ograničenja smanjiti interes za kupovinu iz RH u BiH, to se nije dogodilo.
Sagovornica Marina iz Imotskog kaže da bi sve kupovala u Hercegovini da se dopusti unos mesa i mlijeka.
“Uvijek je sve svježe i kvalitetno”, kazala je, a s tim se slažu i ostali kupci.
Granični prijelazi na kojima su česte gužve, naročito početkom mjeseca, kad bude plara, ili u danima vikenda, pokazuju da trgovina i dalje živi.