Na današnji dan prije 31 godinu, 9. novembra 1993., srušen je Stari most u Mostaru, arhitektonsko čudo i simbol jedinstva koji je stoljećima povezivao ljude na obalama Neretve.
Pogled na most koji nestaje pod granatama duboko je urezao traumu u srce grada, ali i probudio otpor da se ne zaboravi ono što on predstavlja – ljepotu, snagu i trajnost zajedništva.
Stari most izgrađen je između 1557. i 1566. godine, po nalogu sultana Sulejmana Veličanstvenog, a projektiranje je povjereno Mimaru Hajrudinu, poznatom arhitektu iz Istanbula. Prema legendi, Hajrudin je pobjegao iz Mostara iz straha da će izgubiti život ako most ne izdrži – jer, prema sultanovoj naredbi, to bi bila kazna za neuspjeh. Ali most je opstao, stoljećima se uzdizao iznad Neretve, sve dok ga rat nije oborio.
Obnova mosta započela je 1999. godine i postala jedno od najvažnijih poslijeratnih kulturnih i simboličnih poduhvata u Bosni i Hercegovini. Taj proces nije bio samo tehnički izazov već i pokušaj vraćanja povjerenja među ljudima koji su živjeli razdvojeni obalama rijeke. Zahvaljujući podršci brojnih međunarodnih institucija i zemalja, među kojima su Turska, Italija, Nizozemska i Hrvatska, te finansijskim doprinosima Svjetske banke, most je ponovno otvoren 2004. godine, uz svečanu ceremoniju kojoj je prisustvovao čitav Mostar.
Izgradnja mosta od istih materijala kao u 16. stoljeću, poput kamena tenelija i posebne žbuke, bila je svojevrsna poruka o trajnosti vrijednosti koje Mostar nosi. Grad Mostar i njegovi stanovnici, uz podršku donatora, obnovili su i dvije kule te popratne objekte s obje strane mosta, vraćajući mu izgled koji je imao više od četiri stoljeća.
Godinu dana nakon obnove, Stari most je dobio svoje mjesto na UNESCO-ovom popisu svjetske kulturne baštine, postavši simbol izdržljivosti i obnovljene nade. Danas je Stari most mnogo više od mosta – on je podsjetnik na tragediju rata, ali i svjedočanstvo o snazi obnove i povezanosti ljudi koji su odlučili ostaviti prošlost iza sebe i gledati naprijed, u bolju budućnost.