Redakcija portala “TIMES.BA” uradila je intervju sa gospodinom Edinom Garaplijom koji trenutno živi u Sarajevu. Tema razgovora je sigurnost Brčko distrikta i ostatka Bosne i Hercegovine, Duboka država, uticaj politike na rad tužilaštva odnosno pravosuđa Brčko distrikta i Tuzlanskog kantona.
Cijeli intervju portala “Times.ba” prenosimo u nastavku.
Gospodine Garaplija na samom uvodu ovog intervjua zamolili bismo Vas da nam kažete gdje je to BiH bila nekada, a gdje je ona (BiH) sada?
“Dozvolite da se najprije zahvalim Vama i portalu Times.ba koji prenosi ovaj moj intervju.
Bosna i Hercegovina je nekada bila suverena Republika koja je sa još pet Republika i dvije Pokrajine tvorila Socijalističku Federativnu Republiku Jugoslaviju, predvodnicu Pokreta nesvrstanih koji je sa preko dvije milijarde ljudi iz zemalja trećeg svijeta bio ogromno ekonomsko, vojno i industrijsko tržište. Sa raspadom Sovjetskog Saveza i padom Berlinskog zida, na red je došla i Jugoslavija kao dotadašnji samoodrživi ekonomski prototip zajedničkog suživota različitih naroda, religija i kultura.
Naravno ovaj krvavi raspad ne bi bio moguć bez ranije pripremljenih nacionalističkih lidera koji su umjesto međusobnog dogovora i uvažavanja volje naroda, izabrali krvavi obračun i ratne strahote. Bosna i Hercegovina je nakon uspješno provedenog i dvotrećinski potvrđenog referenduma na proljeće 1992. godine priznata od strane UN-a, EU-a, SAD-a, Rusije i ostatka svijeta, kao nezavisna Republika. Istovremeno sa njenim priznanjem pokrenuta je i agresija na njenu suverenost i nezavisnost.
Najprije od strane njenih istočnih susjeda iz Srbije, a godinu dana poslije i zapadnih iz Hrvatske, potpomognutih unutrašnjim pobunjenim snagama. Zahvaljujući veleizdaji tadašnjih pregovarača predvođenih Alijom Izetbegovićem, počelo se pregovarati sa pobunjenicima i dogovarati trojna podjela Bosne i Hercegovine na tri republike, odnosno buduću „Veliku Srbiju“, „Banovinu Hrvatsku“ i „Bošnjačku islamsku državu“.
Ta veleizdaja je dovela do toga da se sa pozicije međunarodnog prava pređe na dogovoreno pravo uz meditaciju međunarodne zajednice. Od tog momenta je agresija na suverenu nezavisnu i međunarodno priznatu Republilku BiH prerasla u „građanski rat“. Nakon tri i po godine krvavih sukoba rat je iznenada zaustavljen u trenutku kada je Armija Bosne i Hercegovine počela masovno oslobađati svoju teritoriju sa zapada prema istoku.
Pod pokroviteljstvom SAD-a i EU potpisan je Dejtonski mirovni sporazum kojim smo dobili današnju formu države Bosne i Hercegovine. Ovakav državni surogat koji mnogi nazivaju međunarodnim protektoratom je nastao ponajviše lošom pregovaračkom politikom tadašnjeg rukovodstva koje se ni na pregovorima nije znalo ili nije željelo suprotstaviti velikosrpskim i velikohrvatskim planovima.”
Oblast sigurnosti
Pored toga što ste doktor nauka iz oblasti sigurnosti možete li nam reći šta Vas je to navelo i motivisalo da se opredijelite baš za tu oblast?
“„Živimo u društvu rizika“, davno je konstatovao čuveni njemački sociolog Urlih Beck. Ja bih ovdje kao vjernik dodao da je nama i prije rođenja na ovom svijetu određena sudbina isprepletena mnogim životnim ispaštanjima i iskušenjima. Ne postoji niko ko na svojoj koži nije osjetio neke od životnih rizika i izazova, od sigurnosnih, do ekonomskih ili zdravstvenih.
I kako je rekao veliki Meša Selimović: „Bosna je teška i teretna zemlja i u njoj nije lako živjeti ako si centimetar visočiji od prosjeka. Meni je Bog dao taj centimetar i osudio me na ispaštanje“. Ratne i poratne turbulencije i životni izazovi su me preusmjerili sa sigurnog inženjerskog na nesigurno životno polje. Prije rata sam vodio porodičnu građevinsku firmu, da bi u ratu igrom sudbine završio u Službi državne bezbjednosti Republike Bosne i Hercegovine.
Nakon rata i pravosudnog procesa u kojem sam razotkrio postojanje tajne grupe za likvidacije „Ševe“, moja se sudbina vezala za oblast sigurnosti najprije privatne, a potom i naučnoistraživačke. Magistrirao sam na beogradskom univerzitetu „Nikola Tesla“ u oblasti bezbjednosti informacionih sistema, a potom i doktorirao na sarajevskom univerzitetu iz oblasti sigurnosti na temu „Digitalni model integrisanog upravljanja rizicima na kritičnoj infrastrukturi“. Naučnoistraživačkim metodama sam dokazao da je najkritičnija infrastruktura u današnjoj Bosni i Hercegovini njen nakaradni etno-nacionalni društveno- politički sistem.”
Pojedini mediji su pisali da ste u ratnom periodu bili jako bitan član tajne policije Republike BiH odnosno AID-a je li to tačno i možete li nam reći nešto više o tome?
“Pa ne bih ja rekao da sam bio ništa manje ili više bitan i od ostalih kolegica i kolega koji su časno obavljali svoje zadatke u odbrani ustavno pravnog uređenja naše domovine. O obimu i kvaliteti našeg rada u tadašnjem SDB-u najbolje govore presude haškog tribunala za genocid i ratne zločine.
Međutim i u našim redovima je bilo izdajnika i ubačenih neprijateljskih elemenata koji su kompromitirali rad SDB-a. Ja sam u Službi prošao nekoliko nivoa rada i napredovanja, od operativnih aktivnosti na terenu, preko razvoja i primjene operativne tehnike, pa sve do analitike i rukovodnih funkcija. Nakon Dejtona, SDB se transformisao u Agenciju za Istrage i Dokumentaciju – AID. I tu sam obavljao funkciju na poziciji šefa CTP-a (Centra za tajna praćenja).”
Knjiga “Tajni Vilajet”
U knjizi pod nazivom “Tajni Vilajet” čiji ste autor i koju ste nedavno izdali govorite o dubokoj državi i političkim ubistvima. Da li mislite da će sva ta politička ubistva biti rasvijetljena pred sudovima BiH odnosno da li zaista BiH trenutno ima tako jake kapacitete nezavisnosti kako bi mogla procesuirati pa i one najveće tajkune koji se u narodu smatraju nedodirljivim?
“Moja knjiga „Tajni Vilajet“ je nastala u žanru autofikcije bazirane na mojoj biografiji, prožetoj dokumentima i svjedočanstvima o predratnim, ratnim i poratnim ključnim događajima u kojima sam na neki način direktno i indirektno sudjelovao.
Te fikcije o tajnom bratstvu „Duga“ u kojem su petorica aktera, označenih u pet različitih boja, odlučivali o životu i smrti svojih protivnika u opkoljenom Sarajevu. Ko su te boje, odnosno braća iz tajnog bratstva, čitaoci trebaju sami odgonetnuti na osnovu opisa događaja u samoj knjizi, ali i svojih prethodnih saznanja o tim događajima i vremenima.
Odlučio sam se za ovakav stil pisanja kako bi čitaocima ostavio prostora da sami svojim intelektom, logikom i osjećanjima zaključe ko su bile patriote, a ko izdajnici. Ja sam siguran da će ova knjiga pomoći mnogima da slože svoj mozaik krvavog rata u kojem nije bilo ni pobjednika ni pobjeđenih i u kojem su svi narodi izmanipulisani od strane svojih nacionalnih vođa. Oni su ih perfidno zavadili i poveli u rat.
Također sam siguran da će knjiga pomoći i profesionalcima koji se bave tematikom ratnih zločina i terorizma da odgonetnu centre moći „duboke države“ i da im se adekvatno suprotstave zakonskim i institucionalnim mjerama. Važno je napomenuti da međunarodna zajednica vrši aktivni monitoring rada pravosudnih i istražiteljskih institucija, pazeći da u njima ne dođe do zloupotrebe kakvu smo imali ranije i zbog čega su neki čelnici završavali na „crnim listama“ i pod sankcijama.
Svjedoci smo da u posljednje vrijeme svakodnevno pristižu i prepiske iz dekriptiranih Sky i Anom aplikacija u kojima kriminalci između sebe potvrđuju aktere „duboke države“. Na potezu su nezavisni istražitelji i profesionalci čiji rad na otkrivanju počinilaca i nalogodavaca ovih zločina i političkih ubistava će ostati zapisan u historiji domaćeg i međunarodnog prava. Od njih samih zavisi da li će njihova imena biti zapisana u profesionalnom ili saučesničkom formatu.”
Nalogodavci i izvršitelji nehumanog čina
Jozo Leutar, Nedžad Ugljen, supruga Generala Sefera Halilovića i njen brat i sva te likvidacije odnosno atentati jesu li to sve bila politička ubistva i hoće li porodice žrtava ikada dočekati pravdu?
“I u državnom i u entiteskom krivičnom zakonu postoji definicija kojom se definiše krivično djelo i kazne za ubistva najviših rukovodilaca vlasti, koji su u trenutku svojih atentata nesumnjivo bili Nedžad Ugljen, zamjenik direktora AID-a ili Jozo Leutar, zamjenik Ministra MUP-a Federacije BiH. Također, zakonski je jasno opisano i djelo terorizma koje dovodi do širenja straha i uznemirenja javnosti, kao što je to bio slučaj atentata na komandanta Armije BiH u kojem su stradali njegova supruga i njen brat. Pravda je često spora, ali je dostižna i porodice žrtava imaju pravo na pravdu nakon skoro tri decenije od ovih političkih ubistava.”
Ko su ustvari nalogodavci, a ko su bili izvršitelji tog nehumanog čina?
“Odgovor na ovo pitanje stoji u krivičnoj prijavi koju sam nedavno podnio protiv Bakira Izetbegovića, Kemala Ademovića, Osmana Mehmedagića, Nedžada Herende i još dvojice prijavljenih tadašnjih visokopozicioniranih pripadnika SDB-a i AID-a. Ovu krivičnu prijavu koja je u procesu rada nadležnog tužilaštva ne mogu dalje komentarisati u interesu istrage, kao prijavitelj i kao jedan od pedeset svjedoka u predmetnom slučaju.”
Hoće li zloglasni Nedžad Herenda ikada biti izručen Bosni i Hercegovini i procesuiran pred sudovima BiH i gdje se on sada nalazi uopšte?
“Nedžad Herenda je bjegunac od bosanskohercegovačkog pravosuđa, koji je pod crvenom potjernicom interpola za ratne zločine počinjene u Velikom parku u Sarajevu, kada je po naredbi svojih nalogodavaca mučki pobio svezane zarobljenike. Svaka zemlja članica Interpola je dužna da ga na svojoj teritoriji uhapsi i privede pred lice pravde zemlje koja ga potražuje. U ovom slučaju to je Bosna i Hercegovina, koja mu mora garantovati fer i pošteno suđenje.
Prema informacijama nekih istraživačkih medija, on se krije na teritoriji Holandije gdje je uživao zaštitu pojedinaca iz holandskog pravosuđa. Njih je Amir Ahmić bivši agent AID-a i bivši oficir za vezu pri tribunalu u Hagu, ubjedio da se Herendi ne može garantovati fer i pošteno suđenje u BiH i da će biti životno ugrožen ako se isporuči našem pravosuđu.
Međutim, neke informacije iz nezavisnih holandskih istraživačkih medija govore da mu je upravo tamo ugrožen život od strane agenata „duboke države“, koji su dobili zadatak da ga ućutkaju i da nikad kao nezgodan svjedok ne bude isporučen našem pravosuđu, kako ne bi otkrio nalogodavce zločina „Ševa“. Koliko sam nezvanično upoznat, te informacije su ponovo pokrenule određene diplomatske i sigurnosne aktivnosti za njegovo izručenje pravosuđu Bosne i Hercegovine.”
Znate li ko Nedžada Herendu sve te godine štiti ili koji državni krugovi usporavaju taj proces njegovog izručenja?
“Nedžada Herendu su najprije štitili agenti „duboke države“ i raniji rukovodioci obavještajne službe, Kemal Ademović, a potom i Osman Mehmedagić. Oni su dobili zadatak da friziraju i podmeću informacije kako se Nedžadu Herendi ne može garantovati sigurnost ako se vrati u Bosnu i Hercegovinu. A kada su otkrili da se on interesuje za kontakt sa novinarima kako bi iznio istinu o svojim nalogodavcima, onda su ti isti agenti dobili zadatak da ga ušutkaju u Holandiji gdje je izbjegao tri pokušaja atentata zahvaljujući sreći i pripadnicima holandske tajne službe.
Iz ličnog sam iskustva siguran da je Nedžad Herenda prioritetna meta agenata „duboke države“ dok god svojom šutnjom štiti svoje nalogodavce i zločine koje je počinio kao pripadnik „Ševa“. Jedina ispravna odluka je predaja i svjedočenje pred našim pravosuđem koje ga jedino može zaštiti od likvidacije nezgodnih svjedoka koji su svojom šutnjom štitili nalogodavce zločina. Herenda kao visokorangirani pripadnik tajne grupe za likvidacije „Ševe“, najbolje zna za šta su sve sposobne ove ubice.”
Prisutnost “Duboke države” danas
Po vašem mišljenju je li još uvijek duboka država prisutna i aktivna u BiH, ima li BiH i danas zloglasne “ŠEVE” ili nešto slično i ko sa njima upravlja?
“Iako su se okolnosti promijenile i primjetno je jačanje pravosudnih i istražiteljskih institucija, pojedini agenti „Ševa“ su i dalje prisutni u našem društvu. Ubačeni su pod lažnim imenima i izmjenjenim identitetima u neke javne institucije, banke i ministarstva. Tamo čekaju signal za aktivaciju i likvidaciju nepoželjnih svjedoka, ali i političkih protivnika koji su se zamjerili njihovim nalogodavcima.
Imali smo donedavno da je bivši pripadnik „Ševa“ bio šef sigurnosti jedne banke u kojoj se nalazi i onaj čuveni trezor u kojem su se u ratu skrivali Izetbegovići. Jedan od pripadnika „Ševa je i tvorac čuvene injekcije cijankalija kojom su ućutkavani svi protivnici „duboke države“ uz dijagnozu srčanog udara.
Pomalo zabrinjava tromost i pasivnost pripadnika istražiteljskih agencija koje bi trebali operativnim radom staviti pod nadzor i kontrolu ove prikrivene agenata koji su završavali obuke u tajnim kampovima KOS-a, ali i na Pogorelici, gdje su sa iranskim trenerima uvježbavali likvidacije visokih političkih zvaničnika i javnih ličnosti. O svemu tome postoji i dokumentacija koju potpisuje tadašnji visoki rukovodilac AID-a i bivši oficir zloglasnog KOS-a.”
Sigurnosna situacija u Brčko distriktu i BiH
Igrom slučaja saznali smo da ste imali neku vrstu angažmana u ranijem periodu kada je Brčko distrikt u pitanju. Možete li nam reći nešto više o tome?
“Sa institucijama Brčko Distrikta BiH sarađujem još od katastrofalnih poplava koje su 2014. godine pogodile Bosnu i Hercegovinu i izazvale ogromne direktne i indirektne štete. Tada sam u okviru projekta Svjetske Banke bio angažiran kao stručnjak na izradi procjene ugroženosti i Strategije razvoja civilne zaštite u Brčko Distriktu BiH.
Nakon ovog u potpunosti završenog projekta, Bosna i Hercegovina je dobila model preventivne zaštite od prirodnih i drugih nesreća koji je podrazumijevao integraciju svih službi i interesorni pristup u preventivnom planiranju, digitalizaciji i mapiranju rizika, opremanju i treninzima službi spašavanja, te njihovom brzom odgovoru u kriznim situacijama.
Ovaj projekat je bio veoma značajan i za druge projekte iz oblasti sigurnosti koji su proteklih desetak godina provedeni u Bosni i Hercegovini, jer smo njegovom uspješnom realizacijom pokazali da možemo zajedno graditi sistem sigurnosti i bolju Bosnu i Hercegovinu za njene građane. Kruna ovih aktivnosti je bio i projekat jačanja struktura civilne zaštite BiH i prijem u Mehanizam civilne zaštite EU. Prema riječima EU komesara za proširenje i ambasadora EU u BiH, uspjeh ovog projekta je otvorio vrata kandidatskom statusu BiH za prijem u članstvo EU.”
Kakva je trenutna sigurnosna situacija kada je u pitanju Brčko distrikt Bosne i Hercegovine i kakva je u ostatku Bosne i Hercegovine?
“Kad je u pitanju sigurnosna situacija u Brčko Distriktu BiH, ali i na prostoru cjelokupne BiH i regiona, za razliku od silnih analitičara i senzacionalista, kao profesionalac i čovjek sa ogromnim iskustvom u oblasti sigurnosti, odgovorno tvrdim da nema razloga za brigu i strah.
Namjerno dizanje tenzija i sijanje straha i panike među stanovništvom odgovara samo etnonacionalistima koji trideset i kusur godina uzurpiraju institucije države i sprječavaju njen napredak ka euro-atlantskim integracijama.
Prije desetak godina smo radili jednu naučnoistraživačku analizu pod pokroviteljstvom UNDP-a u oblasti standardizacije sistema i sigurnosti perspektivnih lokacija oružanih snaga, koja je dala smjernice za podizanje nivoa sigurnosti perspektivnih lokacija Oružanih snaga BiH i koja je potvrdila zadovoljavajući organizacijski i sigurnosni model kada su u pitanju pripadnici, oružja i oprema u našim kasarnama. Dakle, ako uzmemo u obzir i preventivni rad istražiteljskih agencija na terenu u pogledu kontrole radikalnih grupa i pojedinaca, kao i izgrađeni sistem procesuiranja svih onih koji učestvuju u ratnim aktivnostima izvan granica BiH, nema negativne kritične mase koja bi mogla eventualno izazvati bilo kakve značajnije sukobe.
Navest ću ovdje i završnu vježbu za prijem Bosne i Hercegovine u Mehanizam Civilne zaštite EU koja je 2021.godine u jeku korone održana uspješno u Banja Luci i to u vrijeme kada su neki odgađali svoje aktivnosti zbog društveno-političkih kriza koje su u našem društvu svakodnevne. Grupa stručnjaka u koju i ja spadam je naučilia živjeti s tim krizama i ne prihvatamo slične izgovore, već svojim radom dokazujemo da možemo zajedno bolje i uspješnije u cilju jačanja otpornosti našeg društva.
Svakako da još uvijek postoji sigurnosni rizik kontinuirane radikalizacije još od devedesetih godina, koja se pojačava u izbornim godinama i mobiliše određene grupe i pojedince koji svojim aktivnostima mogu biti i potencijalna sigurnosna prijetnja. Iako su ove grupe pod stalnim nadzorom i kontrolom specijaliziranih državnih institucija, neophodna je pojačana aktivnost i razmjena informacija sa LOT timovima NATO snaga prisutnim u BiH.
Institucije, stručnjaci i akademska zajednica trebaju preventivno raditi na odvraćanju od radikalizacije i bilo kakvih potencijalnih sukoba u budućnosti. Najbolji način za to je uspješna realizacija projekata pod pokroviteljstvom međunarodne zajednice i uz pomoć i finansiranje iz kohezionih i sigurnosnih fondova NATO i EU.”
O Europskoj Uniji
Da li je garancija mira i sigurnosti za Bosnu i Hercegovinu ulazak naše zemlje u NATO Savez i u članstvo Europske Unije?
“Svakako da je budućnost Bosne i Hercegovine u euro-atlantskim integracijama. Ali na ovom polju treba predano i iskreno raditi, a ne deklarativno kako su to do sada praktikovali pojedini politički krugovi. Ja sam mišljenja da mi paralaleno sa ovim putem trebamo da radimo i na jačanju svojih sigurnosnih institucija i agencija, a prije svega na njihovoj depolitizaciji.
Nažalost u procesu imenovanja njihovih rukovodilaca i dalje su vidljivi značajni politički uticaji. A svi dobro znamo da od profesionalnosti imenovanih rukovodnih državnih službenika zavisi i strateška izgradnja sigurnosnog sistema. Primjetan je i nedostatak standardiziranog pristupa kada su u pitanju prijem, obuka, planiranje i operativne aktivnosti državnih službenika u sistemu sigurnosti, ali i u oružanim snagama.
Pored političkog uticaja, na kvalitet rada službi unutar sistema sigurnosti utiče i odsustvo profesionalnih operativnih provjera. Svjedoci smo svakodnevnih propusta nadležnih institucija koje pod pritiskom političkih centara moći progledavaju kroz prste pojedincima koji se primaju ili imenuju u sistem sigurnosti. Pa tako imamo i osobe sa dosjeima, ali i one koji svojim javnim djelovanjem podrivaju ustavnopravno uređenje BiH, što je neprihvatljivo u državnoj službi, a posebno u sistemu sigurnosti.”
Ukoliko bi Bosna i Hercegovina postala priznata članica Europske Unije da li bi to značilo definitivan kraj balkanskih ratova za Bosnu i Hercegovinu ili ne?
“Svakako da bi to bio završni udarac svim dosadašnjim nasrtajima na državnost i granice Bosne i Hercegovine. Ali lično mislim da mi ne trebamo samo čekati ulazak u EU i NATO, već da trebamo snažno nastaviti i dosadašnje aktivnosti na jačanju otpornosti naše domovine, a posebno jačanje sistema sigurnosti. Siguran sam da možemo napraviti koncenzus na projektima civilno-vojne saradnje u oblasti jačanja sistema prevencije i odgovora na katastrofe.
Ova aktivnost bi mogla jače inter resorno povezati oružane snage i druge civilne institucije, što bi bili konkretni rezultati koje međunarodni partneri i očekuju od nas. Također, možemo zajednički realizirati projekte standardizacije i jačanja infrastrukture kvalitete u namjenskoj industriji ne samo unutar BiH već i u regionu.
Takva ekonomsko sigurnosna poveznica bi relaksirala buduće napetosti, jer dokazano je da tamo gdje jačaju industrijske i ekonomske veze nema kriza i konflikata. Partnerima iz međunarodne zajednice trebamo pokazati konkretne rezultate i napredak na našem putu ka euro-atlantskim integracijama.
Također ovdje moramo pokazati i opredijeljenost da se institucionalno vežemo za zapadne, a ne istočne centre moći. Trebamo biti svjesni da se agenti „duboke države“ svakodnevno nastoje jače povezati sa svojim sponzorima sa istoka, prije svega onih pod direktnim ruskim i turskim utjecajem.”
Duboka država nije jednonacionalna
Prije nešto više od godinu dana urednik portala “TIMES.BA” Mirza Dervišević je fizički napadnut. Nakon samo pet mjeseci isti novinar je ponovo napadnut u jednom ugostiteljskom objektu od strane osobe Srpske nacionalnosti bliske brčanskom SNSD-u istovremeno u istom lokalu gdje je novinar napadnut nalazio se i jedan od učesnika iz prvog napada blizak brčanskoj SDA, šta mislite je li to sve koincidencija ili su to ipak i dalje posljedice duboke države u blažem smislu s obzira da sve dolazi iz vrlo interesantnih političkih partija odnosno stranki?
“„Duboka država“ nije jednonacionalna. Ona okuplja sve čiji su interesi povezani kroz razne kriminalne aktivnosti. Mnogo je primjera saradnje određenih kriminalnih krugova sa „zelenim“ i „crvenim“ političkim krugovima. Oni su im nerijetko i nalogodavci za kompromitaciju ili fizičke napade na neistomišljenike i sve one koji im svojim radom i istinom smetaju.
Nesumnjivo da je i napad na Vas kao nezavisnog novinara instruiran i naređen iz tih političkih krugova te sproveden od strane pojedinaca iz kriminalnog miljea. Zabrinjavajuća je neefikasnost službi sigurnosti koje bi trebale da ovakve slučajeve napada na nezavisne novinare tretiraju i kao oblike terorizma jer se njima unosi strah i panika među građane kojima se na taj način poručuje da niko nije siguran i da napadači na život novinara mogu proći nekažnjeno.
Sve to kod stanovništva ulijeva jedno ogromno nepovjerenje u sistem sigurnosti i pravosuđa. Produkt toga je i ubrzani odliv mladih i slobodnoumnih kadrova koji ne žele život provesti u okruženju nesigurnosti, straha i terora. Lijek za ovu anomaliju društva je depolitizacija službi sigurnosti i pravosuđa ali i osvješćenje građana koji moraju prijavljivati vinovnike i nalogodavce kriminala i kazniti ih na izborima.
Brčko Distrikt BiH je posebna teroritorijalna jedinica i ima svog međunarodnog supervizora koji je između ostalog zadužen i za sigurnosne politike i vladavinu prava, pa bi sugerisao svima koji opravdano nisu sigurni u profesionalnost institucija da traže i aktivni međunarodni monitoring slučajeva napada na novinare i građane od strane mafije.”
Slučaj Fatmira Alispahića
Ministar MUPA TK Hajrudin Mehanović u emisiji Filipa Mursela urednika magazina STAV koje u narodu važu za glasilo SDA, izjavio je “karikiramo” kada su vidjeli neke sadržaje iz oduzetog mobitela novinara Fatmira Alispahića da oni znaju odakle vjetrovi neki pušu. Smatrate li da je Ministar MUP-a TK Hajrudin Mehanović trenutni kandidat za gradonačelnika grada Gradačac time prekršio zakon bez naloga tužilaštva TK?
“Istaknuti publicista i novinar mr. Fatmir Alispahić je zajedno sa svojim advokatom mr. Mirnesom Ajanovićem izvojevao značajnu bitku u odbrani pravde i institucija od agenata „duboke države“ koji su u proteklih trideset godina uzurpirali te iste insitucije. Ova pravna lekcija će se izučavati kako u pravnim tako i u sigurnosnim krugovima.
Zloupotreba institucija i sistema sigurnosti je klasični primjer zastrašivanja građana i slobodnoumnih novinara, kojima umjesto zaštite i pravičnosti, agenti „duboke države“ ugrađeni u institucije sistema i prateće medijske servise, demonstriraju silu i bahatost kako bi ih zastrašili i prisilili da odustanu od svojih istraživačkih tema.
Siguran sam da se neće stati samo na ovome i kako sam obaviješten podignuta je krivična prijava protiv čelnika MUP-a Tuzlanskog kantona na osnovu njegove javne tvrdnje da su bez zakonskog uporišta i naloga nadležnog suda nezakonito pristupili sadržaju novinarovog mobitela kako bi otkrili njegove povjerljive izvore. Ovako nešto, ako je i tajno rađeno, nije javno iznošeno ni u vrijeme najmračnijih parasistema.
Nedavno smo imali i primjer jednog mladog SDA analitičara za sve i svašta kako javno ističe da su oni (SDA) izgubili uticaj na OSA-u, Tužilaštvo i Sud BiH, Ustavni Sud. Ta bahatost i javna priznanja nam dokazuje da je „duboka država“ u čvrstom uvjerenju da ih štiti paralelni sistem i njihova agentura u pravosuđu.
Nadam se za dobro svih građana i za dobro institucija koje bi trebale izgraditi svoju profesionalnost i nezavisnost, da će se odgovorni za ovu policijsko- pravosudnu bruku rigorozno sankcionisati i da više neće obavljati javne funkcije. A do tada ostaje ona davno izgovorena: „ko ih je kleo, taj nije dangubio“.”
Smatrate li da su tužilaštva evo primjerice u Tuzlanskom kantonu i recimo Brčko distriktu BiH pod utjecajem politike?
“Jedan broj pojedinaca na raznim nivoima tužilaštva su pod evidentnim utjecajem politike i u službi su montiranja određenih procesa svima koji na neki način zaprijete „dubokoj državi“ i njenog agenturnoj mreži. Iz sredstava informisanja i službenih saopćenja evidentni su određeni propusti kod procesuiranja krivičnih djela sa smrtnim posljedicama u Tuzli i Gradačcu, ali i u Distriktu Brčko kada je u pitanju napad na Vaš život.
Potrebna je hitna depolitizacija pravosuđa ali ona ne može doći nekim konvencionalnim metodama. Siguran sam da se samo jednom operativnom akcijom širokih razmjera koja bi se mogla zvati „bosanska sablja“ mogu posjeći pipci hobotnice „duboke države“ koji nas decenijama vuče na dno i udaljava od EU i NATO puta.
Lično mislim da svako treba počistiti ispred svoje avlije pa tek onda upirati na komšijsku. Nadam se samo da oni koju odlučuju o takvim akcijama za njen početak neće čekati atentat na nekog visokopozicioniranog rukovodioca, kao što je to bio slučaj u Srbiji kada je tamošnja „duboka država“ izvršila atentat na njenog tadašnjeg premijera Zorana Đinđića.
To je bio okidač za početak policijsko-pravosudne akcije „sablja“ i hapšenje nalogodavaca i izvršilaca terora, zločina i pljački među kojima su se našli kriminalci, pripadnici specijalnih jedinica i njihovi nalogodavci, visoki policijski i obavještajni čelnici i pravosudni radnici.”
Za kraj gospodine Garaplija za koliko godina vidite našu državu Bosnu i Hercegovinu kao priznatu članicu Europske Unije i imate li šta na kraju poručiti građanima BiH?
“Ovaj proces ne zavisi od deklarativnog zalaganja političara niti od analiza stručnjaka, već isključivo od mjerljivih rezultata koji su stavljeni pred nas od strane međunarodne zajednice. Sa sadašnjim predstavnicima, čast izuzecima, mislim da je taj put još uvijek dug i nepredvidiv.
Ali uz neke nove snage i pozitivne vjetrove na skorim lokalnim i za dvije godine državnim izborima, mislim da bi se taj put mogao ubrzati i možda čak dostići i onu famoznu 2030. godinu. Ovaj rezultat zavisi prije svega od implementacije poglavlja 23 „vladavina prava i borba protiv korupcije“.”