Građevinska gradilišta, restorani i drugi uslužni objekti u Sarajevu sve češće imaju radnike iz Indije, Nepala, Bangladeša i Kine. Broj izdatih radnih dozvola strancima raste, a pitanje koje se nameće jeste – zašto BiH ne uspijeva zadržati vlastitu radnu snagu?
Sarajevo posljednjih godina sve više mijenja sliku svog tržišta rada. Na gradilištima, u ugostiteljstvu i različitim uslužnim djelatnostima sve je više stranih radnika koji dolaze popuniti radna mjesta za koja poslodavci tvrde da teško pronalaze domaće radnike.
Zvanični podaci Agencije za rad i zapošljavanje BiH pokazuju da je tokom 2025. godine izdato 6.702 važeće radne dozvole stranim državljanima, što je povećanje od 15,59 posto u odnosu na godinu ranije. Najviše dozvola odnosi se upravo na građevinarstvo – 1.672, dok su značajan broj zabilježili i uslužne djelatnosti, trgovina te hotelijerstvo i ugostiteljstvo.
Najviše radnih dozvola dobili su državljani Indije, Nepala, Turske, Srbije, Bangladeša i Kine.
Za 2026. godinu BiH je ponovo predvidjela hiljade radnih dozvola za strance. Od ukupno 7.427 dozvola, 5.077 odnosi se na novo zapošljavanje, a najveći broj predviđen je upravo za građevinarstvo, prerađivačku industriju te hotelijerstvo i ugostiteljstvo.
Gdje su domaći radnici?
Ovdje se otvara mnogo ozbiljnije pitanje od samog dolaska stranih radnika.
BiH godinama gubi stanovništvo, mladi odlaze u zemlje Evropske unije, a domaći poslodavci sve teže pronalaze radnike za određena zanimanja. Istovremeno, država sada mora otvarati prostor za uvoz radne snage kako bi privreda mogla funkcionisati.
BiH tako sve više postaje zemlja u kojoj radnika ima – ali sve manje domaćih. Dok mladi odlaze u potrazi za boljim platama i sigurnijom budućnošću, domaće tržište popunjavaju radnici iz drugih zemalja. Pitanje koje ostaje jeste: hoće li vlast konačno stvoriti uslove da domaći čovjek može pristojno živjeti od svog rada, ili će uvoz radne snage postati nova svakodnevnica?
Foto: Crna Hronika