Bosna i Hercegovina ni više od tri decenije nakon rata nije u potpunosti oslobođena minske opasnosti. Trenutno se procjenjuje da je oko 756 kvadratnih kilometara teritorije i dalje minski sumnjivo.
Prema podacima Centra za uklanjanje mina BiH (BHMAC), početkom godine sumnjivo područje iznosilo je oko 774 kvadratna kilometra, a do sada je očišćeno približno 18 kvadratnih kilometara. Ipak, proces se suočava s ozbiljnim problemima – nedostatkom novca, opreme i ljudi.
Posebno zabrinjava podatak da danas u protuminskom djelovanju radi oko 1.100 ljudi, dok ih je prije pandemije bilo više od 2.000. Istovremeno, postojeći kadar stari, a interes mladih za ovaj visokorizični posao je sve manji.
Novi plan predviđa da se od 2027. do 2032. godine godišnje očisti oko 55 kvadratnih kilometara. BHMAC procjenjuje da bi, uz stabilnije finansiranje, kapacitet mogao biti povećan na 75 do 80 kvadratnih kilometara godišnje.
U najboljem scenariju, BiH bi proces deminiranja mogla završiti do kraja 2036. godine. Međutim, ukoliko izostane novi zakon i nastavi se smanjivati međunarodna pomoć, završetak bi mogao biti pomjeren čak do 2045. godine.
Jedno od predloženih rješenja jeste obavezno izdvajanje najmanje 0,2 posto budžetskih sredstava institucija BiH, entiteta i Brčko distrikta za protuminsko djelovanje. Time bi se pokušala smanjiti zavisnost od stranih donatora, čija se pomoć posljednjih godina smanjuje.
Problem, međutim, nije samo finansijske prirode. Nadležni upozoravaju i na nedostatak obučenog kadra, dok se istovremeno veliki broj iskusnih deminera približava penziji.
BiH tako i dalje ima ogroman prostor pod minskom opasnošću, dok se ljudi koji svakodnevno rade na uklanjanju mina sve više suočavaju s pitanjem ko će ih zamijeniti.