U proteklim sedmicama institucije u Bosna i Hercegovina pokazale su neuobičajenu efikasnost kada je riječ o donošenju odluka vezanih za projekat Južna interkonekcija. Državni i entitetski nivo vlasti u vrlo kratkom roku usvojili su niz ključnih odluka koje otvaraju put za realizaciju ovog energetskog projekta.
Predsjedništvo Bosne i Hercegovine je na hitnoj telefonskoj sjednici usvojilo prijedlog osnova za vođenje pregovora s Hrvatska o međudržavnom sporazumu, čime je napravljen važan korak ka početku izgradnje plinovoda. Samo dan ranije, Vijeće ministara Bosne i Hercegovine donijelo je sličnu odluku, također na hitnoj sjednici, čime je proces dodatno ubrzan.
Na entitetskom nivou, Parlament Federacije Bosne i Hercegovine usvojio je izmjene Zakona o južnoj interkonekciji, čime je u projekat uključen i strani investitor. Time su stvoreni formalno-pravni uslovi za početak konkretnih aktivnosti na terenu, što predstavlja značajan iskorak u odnosu na prethodni period zastoja.
Ovakva efikasnost, ostvarena u manje od mjesec dana, pokazuje da institucije mogu djelovati brzo kada postoji politička volja ili vanjski pritisak. Međutim, istovremeno otvara pitanje zašto slična dinamika nije prisutna u drugim ključnim reformskim procesima.
Politički pritisci i uloga međunarodnih faktora
Uvođenje američkog investitora, kompanije AAFS Infrastructure and Energy LLC, dodatno je ubrzalo proces donošenja odluka. Ovaj potez mnogi posmatraju kao rezultat snažnog utjecaja međunarodnih partnera, posebno Sjedinjene Američke Države, čija je politika u regionu posljednjih mjeseci dobila novu dinamiku.
Podsjetimo, zakon o južnoj interkonekciji prvobitno je usvojen krajem 2024. godine, u vrijeme administracije Joe Biden. Iako je tada formalno usvojen, njegova implementacija je stagnirala zbog političkih nesuglasica, uključujući protivljenje Hrvatska demokratska zajednica Bosne i Hercegovine.
Dodatnu pažnju izaziva i uloga Staša Košarac, ministra vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH, koji će predvoditi pregovore s Hrvatskom. Njegovi raniji stavovi o energetskim projektima, uključujući insistiranje na Istočnoj interkonekciji, dodatno komplikuju politički kontekst ovog procesa.
U međuvremenu, međunarodni mediji poput The Guardian izvještavali su o mogućim nesuglasicama između Evropska unija i administracije Donald Trump u vezi s ovim projektom. Takve informacije dodatno naglašavaju geopolitičku dimenziju Južne interkonekcije, koja prevazilazi lokalne okvire.
Posljedice po reforme i političku odgovornost
Slučaj Južne interkonekcije otvara šira pitanja o funkcionisanju političkog sistema u Bosni i Hercegovini. Dok se ključne odluke vezane za ovaj projekat donose u rekordnom roku, reformski procesi potrebni za napredak ka članstvu u Evropskoj uniji i dalje stagniraju.
Na primjer, domaće institucije mjesecima nisu u stanju postići dogovor o tehničkim pitanjima koja bi omogućila pristup značajnim finansijskim sredstvima iz fondova Evropske unije. S druge strane, kada su u pitanju projekti od strateškog interesa za međunarodne partnere, odluke se donose gotovo bez odlaganja.
Ovakva situacija ukazuje na nedostatak dosljednosti i odgovornosti domaćih političkih aktera prema građanima. Stvara se utisak da su prioriteti često određeni vanjskim pritiscima i interesima investitora, umjesto stvarnim potrebama društva.
Iako je Južna interkonekcija važan i potencijalno koristan projekat za energetsku sigurnost zemlje, način na koji se realizuje postavlja pitanja o transparentnosti i motivima političkih odluka. Umjesto da bude primjer efikasnog upravljanja u interesu građana, ovaj slučaj sve više ukazuje na selektivnu funkcionalnost institucija.
Zaključno, ubrzana realizacija ovog projekta pokazuje da politički sistem može biti efikasan, ali i da ta efikasnost često dolazi pod specifičnim okolnostima. Dugoročno, ostaje izazov kako postići isti nivo odlučnosti i koordinacije u reformama koje direktno utiču na kvalitet života građana i evropsku budućnost Bosne i Hercegovine.