Damir Brgulja, koji je skrivio nesreću u kojoj je poginuo Benjamin Spahović, uputio je pismo porodici Spahović. Njegovu poruku prenosimo u cijelosti:
⸻
„Poštovana porodico Spahović, esselamu alejkum.
Ne znam kako da započnem ovo pismo, jer nijedna riječ koju napišem ne može doseći težinu onoga što osjećam, niti umanjiti vašu bol. Pisao sam ovo mnogo puta, ali bih svaki put zastao… jer kako pronaći riječi koje bi barem na trenutak donijele olakšanje onima koji su izgubili ono najdragocjenije?
Od dana nesreće, svakog dana nosim u sebi duboku tugu, osjećaj krivice i bol koji mi ne daju mira. Vaš sin Benjamin nije bio samo neko ime u prolazu — bio je nečiji sin, brat, prijatelj… mladić pred kojim je bio cijeli život. Taj život je prekinut u trenutku koji ne mogu zaboraviti ni na sekundu.
Svjestan sam da nijedna moja riječ ne može vratiti vrijeme niti ublažiti bol koju nosite. Ipak, iz srca vam upućujem dove i molbe da vam Allah, dž.š., podari sabur, snagu i olakšanje, a Benjaminu najuzvišenije mjesto u Džennetu Firdevsu.
Od samog početka osjećam duboku odgovornost za ono što se dogodilo. Znam da je bila nesreća, ali to ne umanjuje težinu niti posljedice koje su ostale iza nje. Nikada nisam pokušao pobjeći od onoga što se dogodilo. Nisam tražio opravdanja. Prihvatam sve što me zadesi, jer ništa ne može biti teže od spoznaje da je jedan mladi život izgubljen dok sam bio za volanom.
Vjerujte mi, svim srcem sam želio da vam se obratim licem u lice. Da vam lično kažem koliko mi je iskreno žao. Da vam uputim svoje saučešće, ne kao formalnost, već kao čovjek čovjeku – slomljeno srce slomljenom srcu. Ali rečeno mi je da ste izrazili veliku bol i ljutnju, i nisam želio da vam svojim prisustvom nanesem još veću težinu. Poštovao sam vašu bol i vaše granice, iako sam se nadao da ćete osjetiti iskrenost mog kajanja.
Mnogo se priča i nagađa o tome šta se dogodilo tog dana. Ništa od toga nije bilo namjerno. Ne tražim vaš oprost, jer znam da ga možda ne možete dati. Ne pišem vam da bih olakšao sebe – jer ova tuga i odgovornost ostat će sa mnom dok sam živ. Ali želim da znate da nisam ravnodušan, nisam hladan, nisam okrenuo leđa. Ja sam čovjek koji svaki dan u dovama moli za vas, za vašeg sina i za oprost koji možda nikad neće doći – ali koji iskreno želim.
Molim Milostivog da vam podari mir i snagu i da vas jednog dana ponovo spoji sa vašim voljenim sinom – na mjestu gdje nema boli, gdje je samo svjetlo, oprost i smirenost.
Sa dubokim poštovanjem, iskrenim kajanjem i dovama,
Damir Brgulja“