Msn prenosi, umjetnička inteligencija (AI) sve više postaje neizostavan dio naših života, a stručnjaci se pitaju kako će ona oblikovati našu biološku i socijalnu evoluciju. Kako ova tehnologija nastavlja prodirati u naše svakodnevne aktivnosti, postavlja se pitanje: može li AI redefinisati ono što znači biti čovjek?
Nedavna studija objavljena u The Quarterly Review of Biology istražuje ove izazove i daje zanimljiv pogled na moguće buduće promjene.
AI kao korisni “partner” za ljudski mozak
AI već značajno mijenja način na koji razmišljamo, učimo i komuniciramo. Glasovni asistenti, algoritmi za preporuke i razne druge aplikacije preuzimaju mnoge kognitivne zadatke, olakšavajući našu svakodnevnicu. Prema studiji, AI bi mogao djelovati kao vrsta mutualizma za ljudski mozak, olakšavajući pamćenje i omogućujući nam da se fokusiramo na složenije zadatke.
Ovaj “outsourcing” kognitivnih funkcija mogao bi dovesti do evolucije manjeg, ali specijaliziranog mozga, optimiziranog za socijalne i kreativne vještine. Tako bi naš mozak mogao postati energetski efikasniji, omogućujući organizmu da više resursa usmjeri na druge vitalne funkcije poput imuniteta ili reprodukcije. Takođe, manji mozak mogao bi olakšati porod, smanjujući rizik za majku i dijete.
Rizici parazitske zavisnosti od AI
Međutim, AI također nosi određene rizike. Naime, sve veća zavisnost od tehnologije mogla bi nas učiniti ranjivima na manipulacije, dok bi istovremeno mogla smanjiti stvarne socijalne interakcije. Društvene mreže već koriste naše psihološke slabosti, a AI bi mogao još više produbiti ovaj problem, što bi dovelo do slabljenja ključnih ljudskih osobina poput povjerenja i intime.
Povećana zavisnost od tehnologije mogla bi dovesti i do gubitka kognitivne autonomije, jer bi prepuštanje osnovnih zadataka AI moglo izazvati atrofiju naših mentalnih sposobnosti.
AI i socijalna evolucija: prema usamljenijoj ljudskoj vrsti?
Kao još jedan potencijalni izazov, AI bi mogao uticati na socijalnu evoluciju ljudi. Virtualni odnosi sa umjetnim inteligencijama, poput chatbota, mogli bi postati dominantni, smanjujući našu potrebu za stvarnim ljudskim društvom. Ovakav razvoj mogao bi drastično promijeniti društvo, stvarajući zajednicu u kojoj su ljudski odnosi emotivno siromašniji i površniji.
Aplikacije poput “virtualnih prijatelja” mogle bi zamijeniti stvarna prijateljstva, dok bi algoritmi za preporuke mogli ograničiti našu izloženost novim idejama i različitim ljudima, čime bi se smanjila raznolikost naših socijalnih veza.
Evolucija sa kontrastnim posljedicama
AI bi mogao donijeti i pozitivne i negativne promjene u našoj evoluciji. S jedne strane, mogao bi optimizirati funkcije našeg mozga i poboljšati naše zdravlje. S druge strane, povećana zavisnost od tehnologije mogla bi nas učiniti manje autonomnima i slabije povezanim s našim socijalnim okruženjem.
Kako AI postaje sve prisutniji u našim životima, važno je da razmislimo o njegovim dugoročnim posljedicama na ljudsku prirodu. Balans između tehnološkog napretka i očuvanja naše humanosti postavlja se kao ključno pitanje za buduće generacije.