Sigurnosna inicijativa Evropske unije poznata kao “zid protiv dronova” već se suočava s brojnim preprekama i nesuglasicama, iako još nije ni u potpunosti zaživjela. Projekat, zamišljen kao sveobuhvatan sistem zaštite evropskog neba od prijetnji bespilotnih letjelica, sada se nalazi na raskršću političkih, finansijskih i tehničkih izazova. Stručnjaci upozoravaju da bi, ukoliko se ne riješe ključna pitanja, inicijativa mogla postati više simboličan nego stvarni sigurnosni projekat.
Poticaj za stvaranje “zida protiv dronova” došao je nakon niza incidenata u kojima su otkriveni sumnjivi ruski dronovi u Poljskoj, Rumuniji, Estoniji, Norveškoj, Švedskoj i Finskoj. Takvi događaji izazvali su zabrinutost zbog moguće prijetnje evropskom vazdušnom prostoru i sigurnosti granica. Predsjednica Evropske komisije Ursula von der Leyen tada je najavila izgradnju zajedničkog sistema odbrane od dronova. Međutim, kako se politička ideja pretočila u konkretne planove, postalo je jasno da jedinstvo među državama članicama nije jednostavno postići.
Podjele unutar Unije
Prvobitni naziv “zid protiv dronova”, koji je predložila Litvanija, naišao je na otpor zapadnoevropskih zemalja. Naziv je, prema riječima analitičara Mattea Ilarda iz istraživačkog centra RENA, sugerisao “neprobojan, geografski ograničen štit usmjeren prema istoku”, što je stvorilo političke tenzije unutar EU-a. Francuski predsjednik Emmanuel Macron poručio je da Evropa treba razviti širi i fleksibilniji sistem zračne odbrane, a ne oslanjati se na metaforu “zida”.
Zbog takvih neslaganja, projekat je preimenovan u Evropsku inicijativu za odbranu od dronova. Promjena imena, ističe Ilardo, pokazuje da među članicama postoje različiti pogledi na to šta bi projekat trebao predstavljati – zajednički evropski štit ili skup nacionalnih sistema povezanih u mrežu. Istočne članice, koje bi bile domaćini većine infrastrukture, nemaju dovoljno sredstava da same finansiraju projekat, dok bogatije zapadne zemlje pokazuju rezervu prema preuzimanju troškova.
Finansijski i tehnički izazovi
Pored političkih nesuglasica, projekat opterećuju i finansijski problemi. Mnoge istočne članice EU suočene su s nedostatkom resursa i oslanjaju se na podršku Brisela, dok se u pozadini raspravlja o suverenitetu i međusobnom povjerenju. Ilardo napominje da pitanje razmjene obavještajnih podataka i zajedničkog komandnog sistema izaziva dodatne sumnje među vladama, posebno kada su u pitanju zemlje poput Mađarske i Slovačke.
Evropa, uz to, još uvijek koristi zastarjele sisteme zračne odbrane, a koordinacija između više od 20 nacionalnih vojski ostaje izuzetno složen proces. Kako objašnjavaju stručnjaci, da bi sistem funkcionisao efikasno, potrebno je uskladiti pravila djelovanja, tehničke standarde i procjene prijetnji među svim članicama. Planirani sistem trebao bi pokrivati više od 6.000 kilometara duž istočnog krila EU-a – od granice Finske s Rusijom do Crnog mora – što dodatno komplikuje logistiku i troškove.
Evropske zemlje trenutno eksperimentišu s kombinacijom tehnologija – elektronskim ratovanjem, laserskim oružjem, kinetičkim presretačima i protivzračnim sistemima. Ipak, svaka tehnologija nosi vlastite kompromise između cijene, efikasnosti i vremena potrebnog za implementaciju.
Ukrajinsko iskustvo i politička dimenzija
Rat u Ukrajini pokazao je koliko su dronovi postali presudan faktor u modernim sukobima. Ukrajina je razvila niz inovativnih taktičkih i tehnoloških rješenja, a evropske zemlje već investiraju u saradnju s ukrajinskim proizvođačima dronova i sistema protiv njih. Međutim, integracija ukrajinskog modela – zasnovanog na agilnim start-up kompanijama – u tradicionalni, birokratski evropski okvir odbrambene industrije predstavlja izazov.
Analitičarka Olga Krasnjak iz Rusije smatra da “zid protiv dronova” u Moskvi vide više kao politički gest nego stvarni vojni projekat. Prema njenim riječima, inicijativa otkriva unutrašnje slabosti EU – ekonomske probleme, političke podjele i zavisnost od Sjedinjenih Američkih Država kada je riječ o sigurnosnoj strategiji.
Krasnjak ocjenjuje da se kroz ovu inicijativu zapravo nastavlja dugogodišnja evropska politika predstavljanja Rusije kao prijetnje, čime se, smatra ona, skreće pažnja s unutrašnjih problema unutar Unije.
Evropski “zid protiv dronova” trebao je simbolizirati jedinstvo, ali za sada otkriva različite interese, podjele i neusklađenost unutar EU-a. Iako projekat ima potencijal da ojača zajedničku sigurnost, njegov uspjeh zavisi od političke volje, finansijske stabilnosti i tehničke saradnje država članica. Dok Evropa traži način da modernizuje svoju zračnu odbranu, ostaje pitanje hoće li ova inicijativa postati stvarna zaštita – ili samo još jedan ambiciozan, ali neostvaren san o evropskom jedinstvu.