AI u obrazovanju: pomoć ili prečica?
U učionicama širom svijeta vodi se tiha revolucija. Profesori sve češće sumnjaju da domaće zadaće ne pišu učenici, nego algoritmi. Studenti priznaju da im je umjetna inteligencija postala digitalni tutor, lektor i idejni partner u jednom. Granica između pomoći i varanja nikad nije bila mutnija.
Današnji učenik ne pita više samo “kako riješiti zadatak”, nego “kako postaviti pitanje AI-ju da dobijem najbolje rješenje”. Znanje se polako pomjera s pamćenja činjenica na vještinu snalaženja u informacijama. To je promjena koja djeluje mala, ali zapravo mijenja samu suštinu obrazovanja.
Škole sada stoje pred dilemom: boriti se protiv tehnologije ili naučiti živjeti s njom. Zabraniti AI znači ignorisati realnost svijeta u kojem će učenici sutra raditi. Dopustiti ga bez pravila znači rizikovati da nestane lični trud i kritičko razmišljanje.
Možda pravo pitanje više nije koriste li učenici umjetnu inteligenciju — nego učimo li ih kako da je koriste pametno. Jer generacija koja dolazi neće se takmičiti u pamćenju informacija, nego u razumijevanju, kreativnosti i sposobnosti da tehnologiju pretvori u alat, a ne u zamjenu za sebe.