Nakon što je na suđenju za ratne zločine počinjene na području Kotor-Varoši jedan od svjedoka Tužilaštva iznio tvrdnje da ga je tokom 1992. godine ispitivao Nenad Stevandić, iz Tužilaštva Bosne i Hercegovine izbjegavaju dati jasan odgovor da li se protiv njega vodi istraga. Ove izjave ponovo su otvorile pitanje odgovornosti visokih političkih funkcionera za događaje iz ratnog perioda, ali i efikasnosti pravosudnih institucija u procesuiranju ratnih zločina.
Svjedok s mjerama zaštite, označen kao S-19, nedavno je na suđenju Zdravku Samardžiji, koji je optužen za zločine počinjene u Kotor-Varoši, ispričao da je zajedno s nekoliko komšija 1992. godine odveden u policijsku stanicu. Prema njegovim riječima, tamo ga je ispitivalo više osoba, među kojima i jedan muškarac koga su nazivali “Doktor”. Tek kasnije, kako je naveo svjedok, saznao je da se radi o Nenadu Stevandiću.
Svjedok je istakao da je razgovor sa Stevandićem bio kratak i da je ubrzo nakon toga pušten. Prema njegovom iskazu, Stevandić ga je pitao osnovne informacije, poput toga ko je i odakle dolazi, a razgovor se nakratko dotakao i zajedničkog nastavnika kojeg su obojica poznavali. Svjedok je naglasio da je komunikacija bila korektna, bez prijetnji ili fizičkog nasilja, ali je sama činjenica da se Stevandićevo ime pojavilo u kontekstu ispitivanja tokom ratnih dešavanja izazvala veliku pažnju javnosti.
Nakon ovih navoda, novinari su uputili upit Tužilaštvu BiH da li će po službenoj dužnosti biti otvorena istraga protiv Stevandića, koji trenutno obavlja funkciju predsjednika Narodne skupštine Republike Srpske. Iz Tužilaštva su, međutim, dali vrlo štur odgovor, navodeći da je “u radu predmet i da se vrše provjere navoda iz prijave u vezi s događajima u Banjoj Luci, Kotor-Varoši i Prijedoru iz 1992. godine”. Ipak, nisu konkretno odgovorili da li postoji prijava ili formiran predmet koji se direktno odnosi na Stevandića.
U dodatnom pojašnjenju iz Tužilaštva su naveli da nisu u mogućnosti davati informacije o eventualnim postupanjima i aktivnostima u predmetima koji se nalaze u fazi prethodnog krivičnog postupka, bilo da se radi o fazi prijave ili istrage. Ovakav odgovor ostavio je prostor za različita tumačenja, ali i dodatne kritike na račun transparentnosti rada pravosudnih institucija.
S druge strane, Stevandić je odbacio sve navode, tvrdeći da se radi o pokušaju njegove političke diskreditacije. U izjavi za medije kazao je da je tokom cijelog života, kako u miru tako i u ratu, pomagao ljudima i da nikada nije počinio nečovječna djela. Istakao je da ne zna ko ga pominje u ovom kontekstu i da je siguran u vlastite postupke. Razgovor s novinarima prekinuo je prije nego što mu je postavljeno pitanje da li bi se, u slučaju otvaranja istrage, odazvao pozivu Tužilaštva BiH.
Predsjednik Udruženja žrtava i svjedoka genocida BiH Murat Tahirović naveo je da se ovom udruženju javio svjedok koji je spreman svjedočiti protiv Stevandića. Prema njegovim riječima, te informacije su proslijeđene Tužilaštvu BiH, ali svjedok do sada nije kontaktiran. Tahirović smatra da se ovaj predmet predugo nalazi bez konkretnog epiloga i da je krajnje vrijeme da Tužilaštvo poduzme odlučne korake, jer, kako tvrdi, Stevandić i dalje ima značajan politički uticaj i, prema njegovom mišljenju, “stvara probleme u Bosni i Hercegovini”.
Udruženja žrtava su i ranije tražila procesuiranje Stevandića, ne samo zbog ratnih zločina, već i zbog, kako su navodili, rušenja ustavnog poretka. Tahirović je u tom kontekstu izrazio stav da Tužilaštvo BiH nema dovoljno hrabrosti da se suoči s ovim slučajem. Iz Udruženja su ranije naveli da su Tužilaštvu dostavili dijelove presuda Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju u kojima se spominju Stevandić i jedinica SOS, kojom je, prema tim navodima, komandovao.
Osim iskaza svjedoka s mjerama zaštite, na drugom suđenju za zločine u Kotor-Varoši, protiv optuženog Danka Kajkuta, još jedan svjedok Tužilaštva ispričao je da su ga Stevandić i optuženi tukli u garaži tokom juna 1992. godine. Iako je Državno tužilaštvo ranije potvrdilo da je zaprimilo prijavu o tim događajima, istovremeno je navelo da ne vodi istragu protiv Stevandića, što dodatno produbljuje sumnje i nezadovoljstvo među žrtvama i organizacijama koje ih zastupaju.