Autorski tekst – doc. dr. sci. Edin Garaplija
Studentski pokret u Srbiji otvorio je važno pitanje za cijeli region: može li nova generacija pokrenuti društvene promjene tamo gdje su političke elite i institucije godinama pokazivale nemoć, zatvorenost ili nedostatak odgovornosti?
A šta je s Bosnom i Hercegovinom? Gdje su studenti Sarajeva, Tuzle, Mostara, Banje Luke, Zenice i Bihaća? Kakvu budućnost očekuju u državi u kojoj porodice žrtava decenijama tragaju za istinom, a povjerenje građana u pravosuđe ostaje ozbiljno narušeno?
Problem Bosne i Hercegovine nije nedostatak obrazovanih, sposobnih i hrabrih mladih ljudi. Problem je sistem u kojem se prečesto postavlja pitanje ko ima političku zaštitu, umjesto ko snosi zakonsku odgovornost.
PRAVDA KOJA KASNI POSTAJE DRUŠTVENI PROBLEM
Slučajevi neriješenih ubistava, spornih istraga i dugogodišnjih pravosudnih postupaka nisu samo tragedije porodica koje čekaju odgovore. Oni su pitanje sigurnosti svakog građanina Bosne i Hercegovine.
Slučajevi Dženana Memića, Davida Dragičevića i drugi predmeti koji su izazvali snažne reakcije javnosti pokazali su koliko su transparentnost istraga, odgovornost nosilaca pravosudnih funkcija i povjerenje građana važni za demokratsko društvo.
Posebnu pažnju zaslužuju javno iznesene optužbe i medijski navodi o postupanju bivšeg tužioca Dubravka Čampare i državnog tužioca Ćazima Hasanspahića.
Medijski tekstovi o ovim kompromitiranim i intrigantnim tužiocima otvaraju ozbiljna pitanja o njihovom profesionalnom postupanju, zahtjevaju hitne provjere navoda o korupciji, prikrivanju dokaza ili opstrukciji istraga te utvrđivanje činjenica i odgovarajućih dokaza koje trebaju dovesti do nepristrasnih odluka nadležnih organa.
Javnost ima pravo zahtijevati da nadležne institucije konačno krenu sa procesuiranjem postojećih zataškavanih slučajeva, da se ispita svaka konkretna prijava, objava i informacije koje zakon dopušta, te da se obrazlože odluke o nepokretanju ili obustavljanju istraga protiv nosioca pravosudnih funkcija i bliskih im političara.
Nijedan tužilac, sudija, policijski funkcioner niti političar ne smije biti iznad zakona. I niko ne smije biti ni unaprijed proglašen krivim bez zakonitog postupka.
STUDENTSKI POKRETI I SNAGA GRAĐANSKE ODGOVORNOSTI
Iskustva studentskih pokreta u regionu pokazuju da univerzitet nije samo mjesto sticanja diploma. To je prostor slobodne misli, kritičkog propitivanja institucija i razvoja društvene odgovornosti.
Bosanskohercegovački studenti imaju pravo postavljati pitanja koja su važna za njihovu budućnost:
– Zašto pojedine istrage teških krivičnih djela traju godinama bez jasnog epiloga?
– Kako se provjeravaju prijave protiv tužilaca i sudija?
– Zašto javnost često nema dovoljno informacija o institucionalnoj odgovornosti?
– Ko nadzire rad pravosudnih institucija i kako se štiti njihova nezavisnost?
– Kako osigurati da žrtve i njihove porodice imaju djelotvoran pristup pravdi?
Odgovori na ova pitanja ne pripadaju nijednoj političkoj stranci. Oni pripadaju svim građanima.
PET PITANJA ZA REFORMU PRAVOSUĐA
Bosni i Hercegovini potrebna je ozbiljna javna rasprava o pet institucionalnih prioriteta:
1. Revizija neriješenih ubistava. Nezavisna stručna analiza predmeta u kojima postoje dokumentovane sumnje na ozbiljne propuste u istrazi.
2. Odgovornost nosilaca pravosudnih funkcija. Djelotvorno ispitivanje disciplinskih i krivičnih prijava, uz poštovanje nezavisnosti pravosuđa.
3. Transparentnost tužilaštava. Redovno objavljivanje statističkih podataka o trajanju istraga, zastarama, obustavljenim postupcima i razlozima procesnih odluka, u zakonski dopuštenim granicama.
4. Zaštita prijavitelja nepravilnosti. Sigurni mehanizmi za svjedoke, istraživačke novinare i građane koji prijavljuju zloupotrebe.
5. Učešće akademske zajednice. Javne debate, pravne klinike, stručne analize i nezavisno praćenje institucionalnih reformi.
BUDUĆNOST NE SMIJE OSTATI ZAROBLJENA U PROŠLOSTI
Bosna i Hercegovina ima generacije mladih ljudi koji poznaju evropske standarde, digitalne tehnologije, savremeno pravo i demokratske vrijednosti. Njihova znanja i kritička pitanja mogu doprinijeti obnovi povjerenja u institucije.
Primjer studentskog angažmana u Srbiji može biti povod za razgovor o tome kakav oblik građanskog djelovanja odgovara bosanskohercegovačkom društvu, njegovim univerzitetima i demokratskim institucijama.
Studenti imaju pravo sami odlučiti hoće li i kako učestvovati u javnim inicijativama, akademskim raspravama, građanskom nadzoru ili mirnim okupljanjima.
Vladavina prava ne znači zamjenu jedne političke elite drugom. Ona znači sistem u kojem se odgovornost utvrđuje dokazima, zakon jednako primjenjuje na sve, a institucije služe građanima.
Zato je pitanje budućnosti Bosne i Hercegovine mnogo šire od jednog tužioca, jednog predmeta ili jedne političke generacije.
To je pitanje hoćemo li izgraditi državu u kojoj porodice žrtava dobijaju odgovore, mladi imaju perspektivu, a pravda ne zavisi od političke moći i ličnih veza.
Bosni i Hercegovini nije potrebna nova generacija nedodirljivih. Potrebna joj je generacija institucija kojima građani mogu vjerovati.