Prodaja Autobuske stanice u Zenici, koja je u vlasništvu preduzeća Zenicatrans u stečajnom postupku, traje mjesecima i prerasta u dugu pravnu sapunicu. Kompanija “Špic beton”, koja je prošle godine pristupila kao jedini ponuđač i uplatila 3,15 miliona KM – koliko je procijenjena vrijednost stanice – sada optužuje Općinski sud u Zenici za nepravilnosti, tvrdeći da je oštećena.
Kraj avgusta 2024. obilježila je napeta atmosfera u Zenici. Dok su građani koristili posljednje dane ljeta za odmor i pripreme za novu školsku godinu, drama se odvijala u vezi sa sudbinom zeničke autobuske stanice, dijela imovine posrnulog JKP “Zenicatrans”. Stanica, smještena u samom centru grada, nekada je predstavljala jedan od prepoznatljivih simbola Zenice, baš kao i Zenicatrans koji je već petu godinu u stečaju. Stanica ne funkcioniše, a spor se vodi i oko toga kome stvarno pripada – Gradu Zenica ili Zenicatransu. Nekadašnji radnici firme, koji su tu proveli cijeli radni vijek, još uvijek čekaju isplatu zaostalih plata i uplatu doprinosa za penzijsko osiguranje, što dodatno pogoršava njihovu situaciju jer zbog toga ne mogu u penziju. Neizvjesnost oko okončanja stečaja dodatno pojačava njihovu frustraciju.
Poznata šema
Vratimo se događajima iz avgusta. Stečajni upravnik je, u skladu sa zakonom i uz saglasnost odbora povjerilaca, objavio javni poziv za prodaju autobuske stanice. Sudski vještak je cijenu procijenio na 3,15 miliona KM, a kao uslov za učešće tražen je depozit od 50.000 KM.
Firma “Špic beton” je jedina koja se prijavila na licitaciju objavljenu u medijima. Uplatili su depozit i pripremili svu potrebnu dokumentaciju za zakazano otvaranje ponuda 26. jula 2024. Direktor kompanije, Edin Kapković, izjavio je za Klix.ba da su ponudili punu vrijednost imovine. Na dan otvaranja ponuda pojavila se još jedna ponuda, ali kako navode iz “Špic betona”, bila je neuredna, bez dokaza o uplati depozita i nepotpuna, te sumnjaju u regularnost njenog dostavljanja.
Zbog sumnji u neregularnosti, slučaj su prijavili SIPA-i radi provjere validnosti druge ponude. Kapković tvrdi da je njihova ponuda poremetila poznatu praksu – prvo se licitacija proglasi neuspješnom, zatim se objavi nova sa sniženom cijenom i imovina na kraju bude prodata ispod vrijednosti. Ovaj put, kako kaže, to je bilo onemogućeno jer su oni ponudili pun iznos.
Bez obzira na sve, stečajni upravnik i odbor povjerilaca su utvrdili da je samo ponuda “Špic betona” valjana, te su proglasili licitaciju uspješnom i pozvali ih da uplate ostatak iznosa – što su i učinili.
Tri dana preokreta
Tada kreće pravi zaplet. Dvije firme – “Prevoz putnika” iz Zavidovića i “Almy Transport”, povezane s porodicom Begić iz Zenice – podnose prigovore, navodeći da je visina depozita bila previsoka i da ih je spriječila da učestvuju, iako su finansijski kapaciteti tih firmi prema javnim podacima veliki.
Stečajni upravnik i odbor povjerilaca su 27. avgusta odbili njihove prigovore kao neosnovane. Dan kasnije, 28. avgusta, u postupak se uključuje i stečajna sudinica Marina Šapina, koja navodno sugeriše poništenje licitacije zbog toga što oglas nije objavljen na oglasnoj ploči suda i zbog visine depozita. Upravnik i odbor 29. avgusta poništavaju licitaciju pozivajući se na ovlasti sudije.
Kapković izražava ogorčenje: “