Posljednja zloupotreba javne riječi od strane Željka Komšića bila je ‘predavanje’ studentima na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu. Tema u najavi 1. mart Dan nezavisnosti BiH – tema u praksi, stranačka DF indoktrinacija studenata i pravdanje za poteze koji su, u suštini, stvorili HNS i ‘legitimno predstavljanje’. Zašto i kako je Komšićev DF postao desniji od najdesnije desnice?

Izjave Željka Komšića sa predavanja na FPN u Sarajevu, ne zbog sadržine, već zbog javnog efekta, privukle su pažnju brojnih medija i imale značajan odjek u bh. društvu. Ništa novo niti posebno ‘pametno’ Komšić nije izrekao osim što je razotkrio suštinu svog bistvovanja na političkoj sceni u BiH ili konkretnije u fotelji u Predsjedništvu Bosne i Hercegovine.

Imam nasljednika samo da ga ubijedim

Na pitanje jedne od prisutnih studentica – šta će se desiti u Predsjedništvu BiH jer na narednim općim izborima Komšić nema mogućnost kandidature za člana Predsjedništva BiH, da li je spremio nasljednika? Komšić je razotkrio suštinu svog političkog bića. Spremam nasljednika – reče Komšić. Da pokušamo elaborirati ovu izjavu.

Naime, spremam nasljednika – upućuje na sistem monarhije odnosno u svakom slučaju autokratskog viđenja društvenog, političkog a u konačnici i državnog uređenja. Iako je Komšić duže od sat vremena vazio na temu građanske države, ova izjava upućuje da je njegova političko-ideološka matrica u suprotnostima sa takvim uvjerenjima. Građani i građanska država je neotpjevani ep Komšićevog stranačkog bastiona u kojem, čini se, sva ideologija i svi napori idu u pravcu da se Dragan Čović ili HDZ onemogući u osvajanju fotelje u Predsjedništvu BiH. U okolnostima u kojima trenutna politika HDZ BiH čini nesagledivu štetu po BiH, njen EU put i oporavak od društvenog klizišta, vizija Komšićevog DF-a i nije pogrešna ali metod i način realizacije svakako jeste.

Vlastita uvjerenja u koliziji sa izgovorenim riječima

Uzgred rečeno, Komšić je tokom ‘predavanja’ kazao i da političari trebaju slušati puls naroda. Činjenica jeste da su građani/narodi svojim glasovima izabrali Komšića u četvrti mandat ali ne zbog njegovih zasluga ili progresa kojeg je donio, već iz straha da se matrica po kojoj će se, ako Dragan Čović ili neko iz HDZ BiH uđe u Predsjedništvo BiH država nestati, konačno ostvariti. S druge strane, ako poslušamo puls Hrvata u BiH, oni su dominantno glasali za HDZ BiH a ne za Željka Komšića. Pa gdje je taj puls naroda gospodine Komšić o kojem pričate? Zašto se ‘građanska država’ gradi na tezi onemogućavanja HDZ-u mjesto člana Predsjedništva BiH i je li to ‘građanska država’ za koju se borite?

Komšić je utemeljitelj ‘legitimnog predstavljanja’ – Čovićeve političke haubice

I ne samo fraze ‘legitimno predstavljanje’, već i cjelokupnog sistema zarobljavanja HDZ-ove opozicije u nevladino udruženje HNS, kojim suvereno gospodari hercegovački soko. Nema snažnijeg partnera Draganu Čoviću od Željka Komšića. Dokle god se Komšić uskostranački i po principu intereždžijskog vladara, suprostavlja HDZ-u odnosno Draganu Čoviću, tim više jača moć, utjecaj i neprolaznost Čovića i njegovog suverenizma kod Hrvata u BiH. Uostalom, ni Draganu ne odgovara raspakivanje i rješavanje ‘legitimnog predstavljanja’. To bi praktično značilo uništavanje mehanizma kojim je zarobio opoziciju a sa druge strane početak njegovog kraja. Istina jeste da je kraj blizu, ali Komšićevo popuštanje značilo bi Čovićevo uništavanje. Borba Željka Komšića je provaljena, pojednostavljena i razotrkivena. Shvatili su to i građani mahom prevareni idejom građanske države.

Gdje je ta građanska država?

Kada je Komšić uvidio da je politika koju vodi i način na koji je ispoljava postala prozirna i uveliko pročitana, shvatio je da mu je potrebna nadogradnja. Pored zvaničnog web sajta pokrenuo je sajt za potpisivanje peticije čiji cilj je prikupljanje milion potpisa za građansku Bosnu i Hercegovinu. Širom Federacije je polijepio plakate kojima poziva ljude na potpisivanje a vodila se paralelno jaka medijska kampanja. Nije trebalo mnogo vremena da se otpočne analiziranje ovakvog poteza. Naime, nije bilo potpuno jasno na koji način se prikupljaju potpisi. Došlo je do imena poput junaka iz filmova, crtanih filmova, nadimaka i imena čiji cilj je bio izazvati smijeh. Očito je napravljen propust ili je cijeli projekat bio nevažan i nebitan za njegovu suštinu.

Navedeno je šta se zahtjeva ali ne i način na koji će se milion potpisa iskoristiti i prema kome uputiti. Dakle, ako se i skupi milion potpisa šta će oni efektivno značiti? Kome će inicijativa biti upućena? Može li milion potpisa dovesti do promjene? Sve su to pitanja na koja organizatori inicijative nikada nisu ponudili odgovor. Posebno zanimljiva činjenica jeste ta da je na sajtu za potpisivanje inicijative navedeno kako je riječ o nadstranačkoj političkoj inicijativi. Koliko je ona zaista nadstranačka ako je reklamira DF i proklamuje Željko Komšić? Nije i to treba jasno i nedvosmisleno reći. Ona je sasvim sigurno bila testna faza pred izbore, da se provjeri koliko još ima onih koji će svoj glas dati Želju Komšiću za novi mandat u Predsjedništvu BiH. Jer istina je da se cijela kampanja i politika DF-a svodi na budućnost njenog lidera. Matrica o mladosti i novim kadrovima je mantra DF-a koja izaziva ciničan osmijeh na licima ozbiljnijih tumača političkog života u Bosni i Hercegovini.

Desno da desnije ne može biti

Tajna uspješnog recepta Željka Komšića u osvajanju mandata u Predsjedništvu BiH jeste Dragan Čović, predsjednik HDZ BiH. Istina je da Čovićeva politika ima elemente ‘prst u oko’ istinskim patriotama i ideolozima građanske države ali niko to vještije u vlastite političke poene nije pretvorio do samog Željka Komšića. Njegova politika je osnažila i na neki način bila gorivo da se oformi HNS, uništi opozicija Čoviću i zacementiraju stavovi o potrebi legitimnog političkog predstavljanja te da se pričom o ugroženosti Hrvata tiho najavljuje treći entitet.

Već odavno je simbioza DF i SDA na snazi. Sve faze su prošli, od ljutih neprijatelja i političkih rivala do koalicijskih partnera i prijatelja. U javnosti postoji više teza o razlozima zbližavanja dvije, ideološki, različite stranke. Ipak, čini se da poruke koje dolaze iz DF-a nisu ništa različite od onih iz SDA. U nekim stavovima su i radikalniji. Nećemo se baviti zbog čega, odnosno koji su razlozi doveli do simbioze, ali očito je riječ o interesima. Nekada je, sjetimo se, DF napuštao vlast zbog SDA a sada je odbijao pozive u kojima se SDA izostavlja.

Pogrešna procjena ili ucjena? Kako god, Željko Komšić je biografijom od 30 godina političkog života, napravio sve što vodi u ništa.