Napad na novinara Avdu Avdića u srcu Sarajeva predstavlja još jedan brutalan podsjetnik koliko je sloboda govora u Bosni i Hercegovini krhka i koliko su novinari nezaštićeni. Ovaj incident, u kojem je novinar fizički napadnut nakon serije tekstova o djelovanju Sanina Muse, prelazi granice lične netrpeljivosti i postaje napad na pravo javnosti da zna. Kada novinar biva ušutkan pesnicom, ušutkana je i sloboda svakog građanina da dobije istinite i provjerene informacije.
Sloboda govora i sloboda medija spadaju u temeljna ljudska prava zagarantovana Ustavom BiH, Evropskom konvencijom o ljudskim pravima i Univerzalnom deklaracijom Ujedinjenih nacija. Član 10. Evropske konvencije jasno naglašava da svako ima pravo na slobodu izražavanja, uključujući slobodu da prima i širi informacije bez miješanja javne vlasti. Međutim, praksa nam pokazuje da ova prava često ostaju mrtvo slovo na papiru. Kada se novinar fizički napadne zbog svoga pisanja, država i društvo padaju na ispitu zaštite osnovnih sloboda.
Ovakvi napadi šalju opasnu poruku: da je nasilje legitiman odgovor na javno izrečenu riječ. To nije samo atak na jednog čovjeka, nego i pokušaj da se zastraše svi oni koji žele istraživati korupciju, ekstremizam ili bilo koju pojavu koja ugrožava društvo. Ako javnost ne reaguje odlučno, otvara se prostor za daljnju eroziju medijskih sloboda i jačanje kulture šutnje.
Nažalost, Avdić nije usamljen slučaj. Sarajevski novinar i publicista Nedžad Latić također je bio meta napada i to pred vlastitom zgradom, pri čemu je zadobio povrede oka i završio u bolnici. Osumnjičeni je identificiran i uhapšen, ali sama činjenica da je jedan javni intelektualac brutalno napadnut usred bijela dana pokazuje ozbiljnost problema.
Ništa manje alarmantan nije ni napad na Fatmira Alispahića u Tuzli, kojem je automobil presreo BMW iz kojeg su dvojica muškaraca prijetila i snimala ga, što je izazvalo osjećaj ugroženosti. Policija je reagirala i pokrenula postupak protiv osumnjičenih, ali je i ovaj slučaj pokazao koliko su novinari izloženi napadima.
Posebno zabrinjava serija napada na Mirzu Derviševića u Brčkom, koji je u kratkom periodu bio meta fizičkih nasrtaja, jednom u ugostiteljskom objektu, a drugi put na ulici. U oba slučaja osumnjičeni su procesuirani, ali sama činjenica da se napadi ponavljaju ukazuje na klimu nekažnjivosti i nesigurnosti.
Sloboda govora nije privilegija novinara, nego pravo cijelog društva. Novinar je samo posrednik između činjenica i građana. Stoga je svaki napad na njega napad na demokratiju samu. U tom smislu, institucije imaju obavezu da reagiraju promptno, identifikuju i sankcionišu počinioce, ali i da stvore ambijent u kojem će novinari moći raditi bez straha.
Brojni međunarodni izvještaji, poput onih Reportera bez granica, već godinama upozoravaju da BiH stagnira kada je riječ o slobodi medija. Incidenti s Avdićem, Latićem, Alispahićem i Derviševićem potvrđuju ove crne prognoze. Ako država ne pokaže spremnost da zaštiti one koji govore istinu, riskira da zavlada autocenzura, a to je tiho gušenje demokratije.
Sloboda govora nikada nije poklon; ona se mora svakodnevno braniti. Ovi slučajevi moraju biti crvena linija i alarm i za vlast i za građane: odbrane slobode govora nema bez odbrane novinara.