Sve prisutniji problem narkomanije u Sarajevu pokazuje koliko je društvo ranjivo kada institucije ne djeluju na vrijeme i strateški. Scene korištenja narkotika usred bijela dana, u parkovima i blizini škola, ne ugrožavaju samo sigurnost djece nego i osjećaj povjerenja u zajednicu i sistem. Ako djeca ne mogu slobodno izaći na odmor ili igralište, dok oni koji krše zakon ostaju nezaštićeno prisutni na ulicama, onda su vrijednosti zajednice ozbiljno narušene.
Protesti građana na Višnjiku jasno pokazuju otpor „brzim rješenjima“ koja samo premještaju problem s jednog naselja na drugo. Premještanje Metadonskog centra u blizinu škola i stambenih zgrada nije odgovor na krizu – to je kratkoročna mjera bez šire vizije. Umjesto toga, potrebna je strategija zasnovana na odgovornosti i održivosti: rehabilitacija i resocijalizacija ovisnika u posebno opremljenim centrima van gusto naseljenih područja, uz paralelnu zaštitu prava građana na sigurnost.
Ovome se može pristupiti i kroz principe odgovornog upravljanja kakvi su poznati u modernim ESG okvirima: društvena dimenzija podrazumijeva da se prioritet daje zdravlju i sigurnosti zajednice, dok institucionalna odgovornost znači da se odluke donose dugoročno, transparentno i u interesu svih strana, a ne kao privremeno „gašenje požara“. Samo kombinacija prevencije, liječenja i ozbiljnih sigurnosnih mjera može dati rezultate.
Građani Sarajeva zaslužuju grad u kojem će se djeca igrati na otvorenom bez straha, a ne u kojem će roditelji tražiti sigurnost zaključanih dvorišta. Povjerenje u institucije se ne vraća riječima, nego djelima. Ovo je trenutak u kojem vlasti moraju pokazati da sigurnost i zdravlje zajednice nisu samo fraze, nego istinska obaveza.