Iako je zatražena zvanična istraga o uzrocima, na intervenciju tadašnjeg vrha vojne bezbjednosti, do nje nikada nije došlo. Zajkova pogibija je bila strašan udarac za moral branitelja. Njegovom pogibijom, branitelji nisu uzeli pravdu u svoje ruke i razoružali kriminalce po gradu. Šverceri i ratni profiteri su nastavili pljačkati napaćeni narod.
Na današnji dan je poginuo heroj odbrane BiH Safet Zajko. U knjizi “Tajni Vilajet” piše:
“Brdo Žuč je postalo jedan od simbola odbrane Sarajeva. Naslanja se na brdo Hum na kojem se, na 814 metara visine, nalazi veliki TV repetitor kojeg su MIG-ovi JNA raketirali početkom aprila ‘92. razdvajajući prigradsku općinu Vogošća od ostatka gradskih općina. Zahvaljujući svom strateškom položaju, od početka rata brdo Žuč je predstavljalo jedan od glavnih ciljeva pobunjenika. Sa tih položaja su mogli nesmetano, kao na dlanu, terorizirati građane Sarajeva. Kada su branitelji odbranom Pofalića, Velešića i Koševskog brda, spriječili presijecanje grada na dva dijela, većina pobunjenika se povukla prema brdu Žuč. Ondje su se duboko ukopali u rovove, te dovezli dodatna pojačanja u oružju, municiji i teškoj artiljeriji. Međutim, snage branitelja svakim danom sve više jačaju. Formiraju se dvije brigade kojima pristupaju hiljade mladića i djevojaka. Na čelo Prve Slavne dolazi komandant Enver Šehović, a na čelo Druge Viteške brigade komandant Safet Zajko.
Ove brigade su bile slabije opremljene, ali su svakodnevno napredovale potiskujući pobunjenike prema Vogošći.
8. juna ‘92., oslobođene su kote Orlić i Volujak.
Već sutradan je na njima zaustavljena velika neprijateljska kontraofanziva u kojoj je prvi put u toku rata upotrijebljen “živi štit” od bošnjačkih zarobljenika. Pobunjenici su ih tjerali ispred sebe u pokušaju zauzimanja linija branitelja. Iako su bili znatno slabiji, te trpili stalno neprijateljsko granatiranje, branitelji su obranili ove strateške pozicije. Građani Sarajeva su napokon mogli mirnije zaspati, jer ih bar sa te strane neprijatelj nije mogao uznemiravati snajperima.
Ko je bio Safet Zajko
Safet Zajko je rođen 1959. g. u blizini bosanskog gradića Rudo, na samoj tromeđi sa Srbijom i Crnom Gorom. Nakon završene srednje škole metalskih zanata, zaposlio se u sarajevskom preduzeću Zrak. Također je uspješno završio i školu rezervnih oficira pješadije u Bileći, kao jedan od najuspješnijih u svojoj klasi. Imao je oficirski čin rezervnog kapetana.
Početkom ratne ‘92. godine, uvidjevši šta se sprema u Bosni, počeo se tajno sastajati sa ostalim patriotama i raditi na organizaciji i pripremi odbrane u sarajevskim naseljima Buća i Boljakov potok, Briješće i Sokolje. Kada je od nekoliko odreda formirana Druga viteška brigada, postavljen je za njenog komandanta, koji ju je uspješno vodio sve do 17. juna ‘93. Nakon oslobađanja „Mijatovića kose“, još jedne strateške kote na brdu Žuč, prilikom izviđanja neprijateljskih položaja, gine pod misterioznim okolnostima od „četničkog snajpera“.
Samo par dana ranije, 12. juna, članovi Predsjedništva RBiH dobijaju posebnu informaciju potpisanu od tadašnjeg predsjednika vojnog suda Senada Krehe i vojnog tužioca Mustafe Bisića. U njoj se iznose dokazi protiv Seada Rekića, bivšeg oficira bezbjednosti KOS-a, koji ga terete za suradnju sa neprijateljem i špijuniranje naših jedinica, a posebno specijalne jedinice policije i njenog komandanta Vikića. Saznavši za to i još neke druge nečasne radnje iza njihovih leđa, a posebno iziritirani ratnim profiterstvom i švercom, komandanti Zajko i Šehović sa svojim borcima poručuju da će, čim se obračunaju sa neprijateljem na Žuči, sići u grad i obračunati se sa izdajnicima u našim redovima.
Prvog dana ove neprijateljske ofanzive gine Safet Isović, načelnik štaba Druge slavne brigade i prvi suradnik Safeta Zajke. Nakon trodnevnih borbi, Zajko i njegovi suborci zauzimaju neprijateljske položaje i ovladavaju dubinom od pet kilometara u rejonu sarajevskog predgrađa Rajlovac. Činilo se da se bliži težak poraz neprijatelja i oslobađanje Vogošće, što bi automatski značilo i deblokadu Sarajeva iz pravca Zenice odakle braniteljima u pomoć pristižu Visočka i Zenička brigada. Trećeg dana ofanzive, ujutro 18. juna, tadašnji dežurni istražni sudija u vojnom sudu, Fahrudin Zlatan Teftedarija, prenosi sucu Krehi poruku da ga je zvao bosanski ministar vanjskih poslova Haris Silajdžić u vezi s istragom o pogibiji Safeta Zajke. Sudac Kreho sa nevjericom u informaciju da je Zajko poginuo, naređuje nekoliko provjera i dobiva konačno potvrdu o njegovoj pogibiji od „četničkog snajperskog hica“ dan ranije, 17. juna. Sahranjen je već sutradan u pet sati ujutro, bez obdukcijskog pregleda i razjašnjenja okolnosti njegove pogibije. Iako je zatražena zvanična istraga o uzrocima, na intervenciju tadašnjeg vrha vojne bezbjednosti, do nje nikada nije došlo. Zajkova pogibija je bila strašan udarac za moral branitelja. Njegovom pogibijom, branitelji nisu uzeli pravdu u svoje ruke i razoružali kriminalce po gradu. Šverceri i ratni profiteri su nastavili pljačkati napaćeni narod.
Nikad razjašnjen način pogibije
U trenutku misteriozne pogibije komandanta Zajke, s njim u društvu je bio i bivši niži oficir JNA Asim Džambasović, koji je prošao netaknut. On će nakon toga vrlo brzo napredovati do čina brigadira Armije BiH, te će kao provjeren kadar biti postavljen na rukovodne pozicije u logističkom centru u Visokom. Ovim centrom moći su čitav rat neprikosnoveno vladali otac i sin iz najužeg „mladomuslimanskog“ kruga, Halid i Hasan Čengić. Na njihovu preporuku, umjesto smijenjenog Sefera Halilovića za novog komandanta Armije BiH imenovan je Rasim Delić, dotadašnji komandant logističkog centra u Visokom. To je bio isti onaj oficir JNA koji u prvim bitkama za odbranu grada, nije braniteljima dozvolio prolazak pored kasarne na Debelom brdu, sprječavajući ih da dođu iza leđa pobunjenika i oslobode naselja Vraca i Grbavicu.”
Knjigu ‘Tajni Vilajet’ možete poručiti na ovom linku.