Ovih dana i noći se često sjetim riječi jednog svog poznanika koji je imao puno poslovnih i porodičnih problema. Pamtim njegov izgubljeni pogled i riječi koje su sve kazivale. “Najvolio bih da odem u šumu, zagrlim bukvu i ćutim. Dugo, dugo. Do kraja.” – piše Husejin Salkić dipl.ing.maš
Par sedmica poslije “otišao” je na liječenje. Bilo je to prije desetak godina. U međuvremenu smo preživjeli mnoge poganluke nezaježljivih vlastodržaca i mislili da ne može biti gore. Naravno, kao u svemu, pogriješili smo. Došla je korona i sve se ogolilo. Postali smo teatar apsurda. Vlast zabavljena pljačkom je poslala otvorenu poruku isprepadanom puku. ” Briga nas.” Onda, do zla Boga, naivno pravdanje. Vele, vidjećemo kakvo je dejstvo vakcina kod drugih.
Naravno, za sebe se pobrinuše. Što javno, što tajno, neki službenim automobilima a neki zakupljenim autobusom, sve đuture s’ porodicom, pohitaše u susjedstvo da spas potraže kod mrskog nam neprijatelja. Kome, ko biva, nikada neće oprostiti sav onaj zulum. Sa ekrana nam veliki umovi, učevno, poručivali kako su dvije slijedeće sedmice ključne. Tako pune dvije godine u kojima smo isprepadani, brojali mrtve pa se onda radovali, konačnom, dolasku respiratora.
Pokazaće se neispravnih. Doduše jedni govorili da su opasni, drugi da su spas. Kažu, mogu po dva pacijenta istovremeno. K’o u onoj seriji iz davnih, dobrih, vremena kad se Dudek oženio pa ga šereti pitali je li Regica bila nevina a on jadan slijego ramenima i odgovaro da jedni vele je, drugi vele ne. Neki pravdali našu vlast pa govorili da su oni u drugom entitetu gore prošli. Vele da je naš kisik čišći.
Gledali smo i lakrdiju od suđenja. Svi su krivi osim dužnosnice HDZ-a. Lopovluk u drugom entitetu se ne broji. Samo kod Bošnjaka. Selektirana pravda. Ko jači taj tlači. Onda smo, opet, naivno razmišljali da ne može biti gore.
Učili smo i da je glas “europljana” tri puta važniji od glasa potlačenih. Pa nekakvi predsjednici nečega iz nazor sklepane vlasti nas počeše da uče kako ratnim zločincima treba dati drugu šansu. Vele da se oni mogu popraviti. A mi poslušno ispružismo vratove. Ono što smo dobro naučili je da ako bježiš od zla a mrke si puti nigdje nisi dobro doš’o.
Dočekasmo i finale svih zala. U sukobu Hamasa i Izraela, Hamas je zabio prvi gol. Mnogi kažu da im je pušteno. Onda je na scenu stupio glavni svjetski policajac koji je podržao mnogo jačega i sve je ušlo u već više puta viđeni tok. Nastupio je pravi krešendo. Masovno se iz svih mogućih oružja sa kopna, mora i zraka ubijaju djeca, žene… Mrke puti. Muslimani. Demokratski zapad na sve moguće načine brani ubice.
Ogolila se i Njemačka “demokratija.” Otkaze sa posla dobivaju novinari i tv reporteri koji pokušavaju da napišu i progovore koju riječ o istini i moralu. Za zapadnjačke “demokrate” krivac je Hamas i treba da ga zbrišu sa lica zemlje. A, Hamas je cijeli narod. Ideologija. Šta za to vrijeme radi “naša vlast.” Kažu dogovaraćemo se i dalje što znači da ćemo živjeti pravi aparthejd. Pravni i ekonomski. Od “Europljana”, koji počiniše dva genocida u zadnjih pedeset godina a kojima smo “poklonjeni” da nas uče demokratiji.
Sačuvaj Bože, ako te ima. Kuda i kako dalje? Ja znam. BUKVA JE RIJEŠENJE