Danas širom Srbije obilježava se jedanaest mjeseci od tragedije u Novom Sadu, kada je 1. novembra 2023. godine došlo do pada nadstrešnice, pri čemu je život izgubilo 16 osoba. U različitim gradovima organizovane su komemoracije, protestne šetnje i simbolična okupljanja, kojima su građani i studenti još jednom podsjetili na stradale i uputili apel institucijama da se utvrdi odgovornost za nesreću koja je duboko potresla cijelu zemlju.
U Beogradu je održan veliki protestni skup kod Željezničke stanice Prokop, odakle su studenti i građani krenuli u mirnu šetnju prema Željezničkoj stanici Novi Beograd. Tokom cijelog dana organizovane su akcije sjećanja, a u 11:52 sati širom zemlje zastalo se na tačno 16 minuta tišine – simbolično, u spomen na 16 izgubljenih života. Učesnici su poručili da tišina nije samo znak poštovanja prema preminulima, nego i snažan podsjetnik da slučaj ne smije ostati bez odgovora i pravde.
U Novom Sadu centralni skup održan je u Kampusu Univerziteta, gdje su studenti, koji su i dalje u blokadi, pozvali sve prisutne na mirnu šetnju u znak sjećanja. Procesija se kretala ulicama grada, a završetak je planiran ispred Željezničke stanice, gdje je održano emotivno obraćanje i još jednom 16 minuta tišine. Uprkos pljusku koji je zahvatio grad, građani i studenti su nastavili koračati, pokazujući odlučnost da tragedija ne bude zaboravljena i da se odgovornost ne izbjegne.
Na skupu je govorio i Teodor, student Pravnog fakulteta, ističući da ovakva okupljanja predstavljaju kolektivni apel društva institucijama da preuzmu odgovornost i pronađu one koji su propustili da spriječe nesreću. „Ovo doživljavam kao dubok izraz kolektivističkog svetonazora koji postoji u ovom narodu, odnosno potrebe da se iskaže altruizam prema porodicama, ali i poziv institucijama ove zemlje da pronađu odgovorne“, naglasio je on. Njegove riječi naišle su na snažan aplauz i podršku okupljenih.
Društvene mreže tokom dana bile su ispunjene snimcima i fotografijama iz Beograda i Novog Sada. Posebno je pažnju privukao emotivni snimak studenata Fakulteta dramskih umetnosti, koji je kod mnogih izazvao suze i naježenost, potvrđujući koliko je rana još svježa i bol duboka. Novinarski izvještaji s lica mjesta bilježili su kolone ljudi, kišu koja nije omela protestne šetnje i atmosferu tišine, dostojanstva i tuge koja je preplavila ulice.
Jedanaest mjeseci nakon nesreće, građani poručuju da ne odustaju od zahtjeva za istinom i pravdom. Okupljanja širom Srbije pokazala su da kolektivna svijest i solidarnost nisu oslabile, već da bol i dalje ujedinjavaju ljude oko jasne poruke: da institucije moraju preuzeti odgovornost, da se slične tragedije nikada više ne ponove i da žrtve Novog Sada ne smiju biti zaboravljene.