Nakon sinoćnje političke debate emitovane na BHRT-u, pažnju javnosti privukla je reakcija čitatelja Aida D. Walter, koja je u svom osvrtu posebno analizirala nastupe Elmedina Konakovića, Edina Bijedića i dr. sci. Edina Garaplije.
Reakciju prenosimo u cjelosti:
Sinoć sam na BHRT-u svjedočila političkoj debati sa tri dijametralno različita učesnika: gospodinom Konakovićem, predstavnikom vlasti, dezorganiziranim gospodinom Bijedićem i čovjekom koji se usudio javno izgovoriti ono o čemu se godinama šuti, dr. sci. Edin Garaplija
Kako je djelovala debata?
Zamislimo da su u pitanju tri studenta koja su izašla na ispit.
Gospodin Konaković je bio onaj što ponavlja ispit. Materija mu je poznata, zna otprilike šta se nalazi u knjizi, naučio je nekoliko zgodnih formulacija, ali čim profesor postavi konkretno potpitanje, odgovor nestaje, a počinje priča o svemu osim o onome što je pitano.
Gospodin Bijedić djelovao je kao student kojem je kolega pred vratima amfiteatra prepričao tri pitanja, pa je izašao pred profesora i počeo naglabati, da izvinete, bolne gluposti.
A dr. Garaplija je, jednostavno, naučio za ispit. Slušao pitanja, odgovarao na pitanja, argumentirao i govorio konkretno.
I hajde što je odgovarao konkretno. Čovjek je u programu javnog servisa iznio i krajnje ozbiljne tvrdnje o tome ko je odgovoran za ubistvo Dženana Memića.
Tu je gospodin Konaković, po mom utisku, doživio potpuni komunikacijski kolaps i počeo se ponašati kao uvrijeđen čovječuljak kojem smeta što sagovornik odbija prihvatiti njegov autoritet samo zato što je ministar. Za gospodina Bijedića, s druge strane, nisam sigurna da je do kraja emisije ustanovio ni gdje se nalazi ni o čemu ova dvojica ljudi zapravo razgovaraju. 😅
Jedno je, međutim, postalo kristalno jasno: gospodin Konaković je izuzetno bahat politički karakter. Valjda vlast to uradi čovjeku.
Pokušavao je diskreditirati dr. Garapliju umjesto da pobije njegove argumente. Ostalo je na pokušaju. Gospodina Bijedića, doduše, nije morao ni diskreditirati. Čovjeka su izbacili iz SDP-a. Hej, iz SDP-a. 😅 Onda je osnovao vlastitu stranku koju je, drumroll, napustio. Sinoć smo od njega, između ostalog, saznali da je za Bosnu i Hercegovinu prerano da uđe u EU, ali i da će SBB izgraditi 20.000 stanova za mlade. Samo jedno tehničko pitanje: otkad je SBB građevinska firma?
Kod gospodina Konakovića svaka ozbiljna ideja o promjeni postojećeg stanja postaje “bajkovita priča”. Moram priznati da se ježim na tu otrcanu konstrukciju. Čovjek koji godinama pripada političkom vrhu države mogao bi barem investirati u nešto sofisticiranije političke floskule.
Poseban Konakovićev biser večeri bila je misao da “su teorija i praksa samo u teoriji iste, a u praksi nisu”. Zvuči kao aforizam sve dok čovjek ne pokuša utvrditi šta zapravo znači. Teorija i praksa po definiciji nisu ista kategorija, pa niko ozbiljan ni ne polazi od njihove identičnosti. Reći da se praksa razlikuje od teorije nije argument, nego banalna konstatacija. Argument bi bio objasniti zašto određeni princip ili predloženo rješenje u konkretnim okolnostima ne može funkcionirati, koje ga činjenice onemogućavaju i šta je alternativa.
Ali za to je već potrebno odgovoriti na pitanje. 😆
A upravo je tu tokom večeri nastajao problem. Kad ponestane odgovora, slijedi omalovažavanje sagovornika. Kad ni to nije dovoljno, saznajemo da postoje politički protivnici sa kojima gospodin ministar ne bi sjeo ni u isti autobus, što je grozna konstrukcija u bilo kom javnom diskursu, posebno naglasivši da je ipak s njima i za stol sjeo – koliki je patriota. Zgrozilo me koliko se blebeće a ne vodi se računa šta se blebeće.
Što se tiče dr. Garaplije, prvi put nakon mnogo godina osjetila sam ponos gledajući nečiji politički nastup. Zbog hrabrosti. Zbog znanja. Zbog iskustva. I, možda najviše, zbog činjenice da čovjek nije ustuknuo.
Šokiralo me je koliko je ozbiljnih stvari iznio, a o kojima mi, građani ove zemlje, godinama nismo znali gotovo ništa. Dok su prema njemu letjeli pokušaji provokacije i omalovažavanja, nije odgovarao istom mjerom. Nije se nadvikivao. Nije vrijeđao. Samo je iznosio činjenice i svom sagovorniku, pred kamerama javnog servisa, govorio da ono što tvrdi nije istina.
Hvala Vam, dr. Garaplija.
Uzevši u obzir ko ste, kakav ste život živjeli, kakvo ste znanje stekli i šta ste već učinili za ovu zemlju, mene ste sinoć zadužili nečim što je u bosanskohercegovačkoj politici postalo gotovo egzotično: nepokolebljivom iskrenošću i patriotizmom koji se ne dokazuje zastavama, parolama i galamom, nego spremnošću da se govori onda kada je lakše šutjeti.
Možda još uvijek možemo spriječiti da ova zemlja dobije novu mrtvu djecu. Ali samo ako jednom počnemo birati iskrene, sposobne i dobre ljude.