Političke promjene u Mađarskoj, građanski otpor u Srbiji, slabljenje regionalnih savezništava autoritarnih lidera i sve izraženije nezadovoljstvo tradicionalnim političkim elitama ukazuju na početak ozbiljnog preslagivanja političke moći u jugoistočnoj Evropi. Politički modeli koji su godinama opstajali zahvaljujući kombinaciji nacionalističke retorike, kontrole institucija, ekonomskih privilegija i podrške međunarodnih centara moći suočavaju se s rastućim otporom vlastitih građana.
Posebno je zanimljivo što se ovaj proces odvija u vrijeme kada dvije velike sile, Sjedinjene Američke Države i Rusija, sve teže održavaju raniji stepen političke kontrole nad svojim regionalnim partnerima. Američka unutrašnja polarizacija i promjenjivost vanjskopolitičkih prioriteta, zajedno s ruskom ekonomskom i vojnom iscrpljenošću zbog rata u Ukrajini, otvaraju prostor za drugačije političko organiziranje evropskih društava.
U tom kontekstu treba sagledati i sve izvjesnije političke promjene u Izraelu gdje novi pobjednici izbora u koaliciji sa arapskim blokom konačno imaju priliku za promjene od dojučerašnjih ratnih političkih ciljeva.
Međutim, bilo bi pogrešno zaključiti da velike sile gube svoju stvarnu moć. Njihovi vojni, finansijski, obavještajni i diplomatski kapaciteti ostaju ogromni. Ono što slabi jeste pouzdanost sistema u kojem pojedini regionalni lideri svoju političku nedodirljivost zasnivaju na privilegiranim odnosima s Washingtonom, Moskvom, Jerusalemom.
Mađarska: kada međunarodna zaštita prestane biti politička garancija
Politički uspon Pétera Magyara i slabljenje sistema Viktora Orbána predstavljaju značajan preokret u srednjoevropskoj politici. Orbán je godinama uspješno koristio sukobe s institucijama Evropske unije, bliske odnose s Moskvom i političku saradnju s američkom konzervativnom desnicom kako bi održavao vlastiti model nacionalnog suverenizma.
Njegov politički uticaj prelazio je granice Mađarske. U jugoistočnoj Evropi posebno je podržavao Aleksandra Vučića i Milorada Dodika, predstavljajući ih kao saveznike u odbrani nacionalnih interesa od navodnog diktata Bruxellesa.
Takva politika imala je i konkretnu finansijsku dimenziju. Mađarski program podrške poljoprivrednoj mehanizaciji u Republici Srpskoj, povezan sa širim paketom pomoći najavljenim 2022. godine, predstavljao je instrument ekonomskog i političkog povezivanja Budimpešte i Banje Luke.
Prema dostavljenim medijskim izvještajima, nova mađarska vlast obustavila je subvencije za 2026. godinu. Ukoliko se ta odluka potvrdi službenim dokumentima, riječ je o značajnom prekidu dosadašnjeg modela političkog pokroviteljstva.
Istovremeno, najnoviji medijski navodi o privođenju Árona Orbána, brata bivšeg premijera, zbog sumnje na umiješanost u krijumčarenje ljudi zahtijevaju detaljnu međunarodnu nezavisnu istragu Ona treba brzo i transparentno dokazati eventualni politički paradoks i umješanost u krijumčarenje migranata jednog od najvećih zagovornika zaustavljanja istih tih lica.
Ipak, politička suština promjena u Mađarskoj mnogo je šira od pojedinačnih istraga. Smjena dugogodišnje vlasti otvara mogućnost preispitivanja odnosa između države, političkih stranaka, javnog novca i privatnih interesnih mreža.
Srbija: studentski pokret protiv zarobljene države
U Srbiji se odvija možda najznačajniji društveni proces u posljednjih nekoliko decenija. Studentski protesti, pokrenuti nakon tragedije u Novom Sadu, postepeno su prerasli u širi građanski otpor sistemu političke kontrole nad pravosuđem, policijom, javnim preduzećima, medijima i institucijama.
Aleksandar Vučić godinama je uspijevao održavati političku ravnotežu između Evropske unije, Rusije, Kine i Sjedinjenih Američkih Država. Takva višesmjerna vanjska politika omogućavala mu je da od različitih međunarodnih partnera dobija ekonomsku, diplomatsku ili političku podršku, dok je na unutrašnjem planu učvršćivao stranačku kontrolu nad državom.
Međutim, građansko nezadovoljstvo ne može se trajno neutralizirati međunarodnim sporazumima, investicijskim obećanjima ili susretima s moćnim državnicima.
Studentski pokret pokazao je da se politički legitimitet može graditi izvan tradicionalnih stranačkih struktura. Njegova snaga proizlazi iz zahtjeva za odgovornošću, transparentnošću i jednakom primjenom zakona.
Ukoliko takav pokret uspije očuvati organizacijsku nezavisnost i razviti održiv demokratski program, mogao bi predstavljati početak duboke transformacije političkog sistema Srbije.
Ali studentski bunt sam po sebi nije garancija demokratskog preobražaja. Bez nezavisnog pravosuđa, slobodnih medija, poštenih izbora i institucionalne kontrole vlasti postoji opasnost da se promijene politička imena, a zadrži isti sistem upravljanja.
Rusija i SAD: ograničenja geopolitike političkih poslušnika
Ruski uticaj na Balkanu decenijama se oslanjao na historijske, kulturne, energetske i sigurnosne veze, ali i na političke strukture koje su evropske integracije predstavljale kao prijetnju nacionalnom identitetu.
Moskva je naročito koristila neriješena državna i nacionalna pitanja kako bi održavala politički uticaj u Srbiji, Bosni i Hercegovini i Crnoj Gori.
Rat u Ukrajini značajno je povećao cijenu takve politike. Rusija i dalje raspolaže kapacitetima za političko, informacijsko i obavještajno djelovanje, ali joj dugotrajni rat ograničava mogućnosti ekonomskog investiranja i neposrednog oblikovanja regionalnih odnosa.
S druge strane, američka politika prema jugoistočnoj Evropi često je bila zasnovana na saradnji s političkim liderima koji su obećavali stabilnost, čak i kada su njihove unutrašnje politike proizvodile demokratsku stagnaciju.
Upravo je tu nastao ozbiljan problem. Stabilnost političkih elita poistovjećivana je sa stabilnošću država.
Promjene političkih odnosa u Washingtonu dodatno pokazuju koliko je rizično budućnost jedne države vezivati za određenu američku administraciju, predsjednika ili stranačku grupaciju.
Regionalni lideri koji su godinama gradili međunarodnu legitimaciju na ličnim odnosima s Trumpom, Putinom ili drugim centrima moći sada se suočavaju s mogućnošću da takve veze izgube političku vrijednost.
Američki i ruski uticaj neće nestati. Međutim, građanski pokreti imaju priliku smanjiti zavisnost vlastitih država od vanjskih političkih pokrovitelja.
Smjena vlasti u Srbiji kao novi (ne)politički model promjena na bolje
Rezultati parlamentarnih izbora u Srbiji 25. oktobra 2026. godine potvrđuju da građanski otpor može prerasti u demokratsku smjenu vlasti.
Prema konačnim rezultatima Republičke izborne komisije, Studentska lista osvojila je 2.354.417 glasova i 140 od ukupno 250 poslaničkih mjesta, dok je Vučićeva koalicija osvojila 103 mandata. Time je okončana četrnaestogodišnja dominacija Srpske napredne stranke.
Ovaj rezultat ima regionalni značaj. Vučićev politički sistem godinama je bio jedan od glavnih oslonaca nacionalističkih i centraliziranih modela vlasti na Balkanu. Njegov poraz otvara mogućnost preispitivanja odnosa Srbije prema susjednim državama, posebno Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori i Kosovu.
Međutim, promjena vlasti u Beogradu neće automatski značiti odustajanje od velikodržavnih politika. To će zavisiti od sposobnosti nove parlamentarne većine da uspostavi institucionalnu kontrolu nad sigurnosnim službama, razgradi stranačke mreže u javnom sektoru i prekine praksu političkog instrumentaliziranja nacionalnih pitanja.
Prvi ozbiljan ispit nove vlasti bit će odnos prema Bosni i Hercegovini. Poštovanje njenog suvereniteta, teritorijalnog integriteta i ustavnog poretka predstavljat će najpouzdaniji pokazatelj da se u Srbiji dogodila suštinska demokratska promjena.
Bosna i Hercegovina između slabljenja secesionističkih savezništava i vlastite političke stagnacije
Za Bosnu i Hercegovinu promjene u Mađarskoj i Srbiji predstavljaju posebno značajnu geopolitičku okolnost.
Milorad Dodik je godinama svoju politiku osporavanja državnih institucija BiH oslanjao na političku podršku Beograda, Budimpešte i Moskve. Takva međunarodna mreža omogućavala mu je da unutrašnje političke krize pretvara u regionalna i međunarodna pitanja, predstavljajući vlastitu političku poziciju kao izraz zaštite srpskog nacionalnog interesa.
Sada se ta mreža suočava s ozbiljnim promjenama.
Mađarska vlada obustavila je program subvencioniranja poljoprivredne mehanizacije za Republiku Srpsku. Prema istraživanju Radija Slobodna Evropa od 5. novembra, u prethodnim ciklusima iz mađarskog budžeta izdvojeno je više od 28 miliona eura, dok su korisnici uložili dodatnih 12,9 miliona eura.
Ovaj primjer otkriva i ekonomsku prirodu političkih savezništava. Subvencije su bile namijenjene kupovini mađarskih proizvoda, što znači da je dio navodne pomoći istovremeno predstavljao podršku mađarskoj industriji.
Nakon promjene vlasti u Budimpešti, politička bliskost Dodika i Orbána više nije dovoljna za nastavak takvog aranžmana.
Ipak, bilo bi politički naivno očekivati da slabljenje Dodikovih međunarodnih saveznika automatski dovede do jačanja bosanskohercegovačkih institucija.
Bosna i Hercegovina ima vlastiti problem zarobljene države. Nacionalne političke elite godinama su uspostavljale međusobne aranžmane podjele javnih resursa, kontrole zapošljavanja, političkog uticaja na pravosuđe i monopola nad javnim uslugama.
Često su se međusobno sukobljavale pred televizijskim kamerama, dok su u institucijama uspješno sarađivale kada je trebalo raspodijeliti direktorske pozicije, budžete i javne nabavke.
Zbog toga promjene u Srbiji i Mađarskoj predstavljaju priliku, ali ne i rješenje bosanskohercegovačke političke krize.
Građanski suverenitet kao alternativa nacionalističkim monopolima
Politička iskustva Mađarske i Srbije pokazuju da se građanski suverenitet može ponovo uspostaviti kada društvo odbaci uvjerenje da su pojedini lideri nezamjenjivi.
Nacionalni interes ne pripada političkim strankama, njihovim predsjednicima ili međunarodnim zaštitnicima. On pripada građanima i državama čije institucije moraju štititi njihova prava.
U jugoistočnoj Evropi godinama je nametana suprotna logika. Nacionalni lideri predstavljali su sebe kao jedine legitimne zaštitnike naroda, dok su kritičare vlasti proglašavali izdajnicima, stranim plaćenicima ili neprijateljima države.
Takva retorika omogućavala je političkim elitama da izbjegavaju odgovornost za korupciju, siromaštvo, iseljavanje stanovništva i institucionalnu neefikasnost.
Nova generacija građanskih pokreta ima priliku prekinuti taj obrazac.
Međutim, građanska politika mora razviti i ekonomsku alternativu. Bez održivih radnih mjesta, pravednijeg poreskog sistema, dostupnog obrazovanja, kvalitetnog zdravstva i zaštite socijalno ugroženih, demokratske promjene ostat će ograničene na smjenu političkih garnitura.
Posebno je značajno da građanski pokreti u različitim državama razvijaju međusobnu saradnju na principima jednakosti, poštovanja državnog suvereniteta i zajedničke borbe protiv organiziranog kriminala i korupcije.
Takva saradnja mogla bi postati mnogo stabilniji temelj regionalnih odnosa od dosadašnjih političkih savezništava autoritarnih lidera.
Evropska unija pred vlastitim ispitom odgovornosti mora preispita vlastitu politiku prema jugoistočnoj Evropi.
Godinama je Bruxelles tolerirao demokratske slabosti pojedinih regionalnih vlasti, dajući prednost kratkoročnoj političkoj stabilnosti nad stvarnim reformama.
Rezultat takvog pristupa bile su države s formalnim demokratskim institucijama, ali slabom vladavinom prava, politički zavisnim pravosuđem i visokim stepenom korupcije.
Ako Evropska unija želi dugoročnu stabilnost vlastitog jugoistočnog prostora, morat će snažnije podržati nezavisne institucije, građanske inicijative i ekonomske reforme koje smanjuju zavisnost društva od stranačkih struktura.
Posebno bi bilo značajno uspostavljanje efikasnijih evropskih mehanizama finansijskog nadzora nad korištenjem javnih sredstava i međunarodnih fondova, uz snažniju saradnju s evropskim tužilačkim i antikorupcijskim institucijama.
Evropska perspektiva Balkana neće se mjeriti brojem održanih samita i potpisanih deklaracija, nego sposobnošću država da osiguraju jednakost građana pred zakonom.
Vrijeme za bosanskohercegovački pokret obespravljenih građana
Bosna i Hercegovina ne smije propustiti trenutak regionalnog političkog preslagivanja.
Dok se u Srbiji studentski pokret izborio za parlamentarnu većinu, a u Mađarskoj demokratska smjena vlasti otvara prostor za institucionalno preispitivanje prethodnog režima, bosanskohercegovačka politička scena i dalje je opterećena pregovorima o raspodjeli funkcija između uglavnom istih političkih struktura.
Zato je potrebna široka društvena inicijativa koja bi okupila studente, akademsku zajednicu, radnike, penzionere, obespravljene građane, nezavisne intelektualce i manje političke organizacije spremne da se odreknu stranačkih privilegija u korist javnog interesa.
Takav pokret morao bi zahtijevati depolitizaciju pravosuđa, nezavisnu kontrolu sigurnosnog sistema, transparentnost javnih finansija, demonopolizaciju javnih usluga i stvarnu odgovornost izabranih i imenovanih funkcionera.
Njegova osnovna politička vrijednost morala bi biti jednakost svih građana Bosne i Hercegovine, uz puno poštovanje njihovih nacionalnih, kulturnih i vjerskih identiteta.
Regionalne promjene također pokazuju da nacionalni identitet i građanska demokratija ne moraju biti suprotstavljeni. Sukob nastaje kada političke elite nacionalni identitet pretvore u instrument vlastitog političkog i ekonomskog monopola.
Preslagivanje političke moći u jugoistočnoj Evropi moglo bi označiti kraj jedne političke epohe u kojoj su regionalni lideri svoju nedodirljivost gradili na podršci velikih sila, nacionalnim podjelama i kontroli državnih institucija.
Ali takav ishod još nije zagarantovan. Američki, ruski i drugi međunarodni interesi nastavit će djelovati u regionu, a poražene političke strukture pokušavat će sačuvati uticaj kroz postojeće institucionalne, finansijske i sigurnosne mreže.
Zato će stvarni domet promjena zavisiti od sposobnosti građana da izborne pobjede pretvore u nezavisne institucije i trajnu vladavinu prava.
Bosna i Hercegovina ima priliku da se uključi u taj proces vlastitim demokratskim snagama, bez čekanja da joj političku budućnost ponovo uređuju Washington, Moskva, Bruxelles, Beograd ili Zagreb.
Vrijeme je da građani jugoistočne Evrope prestanu birati između tuđih političkih pokrovitelja i počnu birati vlastite odgovorne institucije. A za Bosnu i Hercegovinu to znači jasan izbor: nastavak vlasti političkih monopola ili izgradnju demokratske, pravne i funkcionalne države svih njenih građana.
doc.dr.sc.Edin Garaplija,