Univerzitetski profesor Sadik Idrizi upozorava da Kosovo, uprkos infrastrukturnim uspjesima, prolazi kroz duboku političku i ekonomsku nestabilnost. Iako zemlja prednjači u izgradnji autoputeva, modernih objekata i obrazovnih ustanova, zabrinjava veliki odlazak mladih koji ne vide perspektivu u domovini. Politička kriza pojačana je neuspjelim pokušajima formiranja vlade nakon parlamentarnih izbora početkom godine, zbog čega su novi izbori zakazani za kraj decembra. Uz to, Evropska unija je od 2023. godine uvela mjere koje su blokirale više od 613 miliona eura iz ključnih razvojnih fondova, što je dodatno opteretilo ekonomsko stanje.
Neizglasavanje budžeta za 2026. godinu otvorilo je novo poglavlje nesigurnosti, ugrožavajući funkcionisanje institucija i svakodnevni život građana. Idrizi ističe da mladi sve više napuštaju Kosovo ne zbog nedostatka infrastrukture, već zbog nedostatka realnih ekonomskih i profesionalnih mogućnosti.
Položaj i Demografski Izazovi Bošnjačke Zajednice
Bošnjaci na Kosovu, iako zaštićeni zakonodavnim okvirom koji im garantuje mjesta u parlamentu, izvršnoj vlasti i druge ključne pozicije, u praksi se suočavaju s brojnim preprekama. Idrizi naglašava da zakoni postoje, ali njihova implementacija je slabija, posebno kada je riječ o jednakom pristupu tržištu rada. Jezičke barijere i politička marginalizacija dodatno otežavaju položaj zajednice.
Demografski pad Bošnjaka predstavlja jedan od najvećih izazova. Dok je 1981. godine na Kosovu živjelo više od 58.000 Muslimana, današnje procjene pokazuju da ih je svega oko 27.000. Razlozi su brojni: podjele nastale krajem 1990-ih, intenzivno iseljavanje tokom i nakon sukoba 1998–1999, kao i kontinuirana ekonomska migracija. Najviše Bošnjaka danas živi u Prizrenu, a manji broj u Peći, Dragašu, Istoku i drugim opštinama.
Iako zajednica ima predstavnike u institucijama, Idrizi smatra da je njihov stvarni politički utjecaj minimalan. Dodatni problem je dugogodišnja dominacija istih političkih lidera, čije međusobne podjele i konfliktni odnosi dodatno slabe jedinstvo i razvoj zajednice.
Obrazovanje, Kulturni Identitet i Regionalni Utjecaji
Nakon 1999. godine uspostavljena je nastava na bosanskom jeziku u više opština i obrazovnih nivoa. Danas se bosanski jezik proučava u 42 osnovne i 11 srednjih škola te na univerzitetima u Prizrenu i Peći. Ipak, broj učenika konstantno opada — od oko 6.300 učenika školske 1999/2000. do 3.175 učenika u školskoj 2021/22. godini. Zatvaranje škola u ruralnim sredinama dodatno ugrožava obrazovni sistem na bosanskom jeziku i dugoročni opstanak zajednice.
Regionalni politički utjecaji također igraju značajnu ulogu. Zbog viznih i administrativnih barijera, mnogi mladi Bošnjaci upisuju studije u Srbiji, Sjevernoj Makedoniji ili Bugarskoj, gdje često dolaze u rizik kulturne asimilacije. Nedostatak koordinirane podrške iz Bosne i Hercegovine dodatno slabi veze zajednice s matičnim kulturnim prostorom.
Idrizi zaključuje da u skorijoj budućnosti ne vidi ozbiljne projekte koji bi značajno poboljšali položaj Bošnjaka. Kao ključ opstanka vidi formiranje opština sa bošnjačkom većinom, što bi omogućilo institucionalnu zaštitu, lokalni razvoj i jačanje identiteta zajednice.