Nakon tragičnih dešavanja koja su pogodila našu zemlju, pitanje sigurnosne situacije građana i dalje je aktuelno. Jasno je da se stanovništvo osjeća nesigurno, a evo i zbog čega. Problematična je činjenica da su u nesrećama koje su se dešavale jedna za drugom, lica koristila vatrena oružja bez dozvole. Zašto maloljetno lice ima uopšte pristup vatrenom oružju? Gdje je trebao biti pištolj policajca na godišnjem odmoru, kojim je ubio Tuzlanku Amru? Razloge za abnormalnu pojavu oružja na ulicama, treba tražiti u načinu na koji se do istog može doći i nekontrolisanju od strane nadležnih.
Legalna i ilegalna nabavka oružja
Prema pisanju međunarodnih agencija, Bosna i Hercegovina je postala jedna od ključnih tranzitnih zemalja za krijumčarenje oružja u Evropi. Tako je u našoj zemlji 95% krivičnih djela počinjeno neprijavljenim oružjem. Ilegalno oružje smatra se jednim od glavnih sigurnosnih problema, a uglavnom potiče iz posljednjeg rata. Skoro 30 godina od završetka rata, stanovništvo u svojim domaćinstvima skriva veliki broj oružja, iz straha od ponovnog sukoba.
Premda smo upoznati s činjenicom da se do oružja lako dolazi na ilegalan način, uslovi za legalno dobivanje oružja, nisu mnogo teži. Naime, uslovi za nabavku oružja, prema Zakonu o nabavljanju, držanju i nošenju oružja i municije su sljedeći: Osoba mora navršiti 21 godinu, a za nabavljanje streljačkog i lovačkog oružja 18 godina života, osoba također mora biti mentalno sposobna, ne smije biti krivično kažnjavana i ne smije u posljednje dvije godine biti prekršajno kažnjavana u djelima narušavanja javnog reda i mira.
Nakon podnesenog zahtjeva policija izdaje odobrenje za nabavku oružja. Za oružje nabavljeno na temelju odobrenja mora se podnijeti zahtjev za registraciju, nakon čega se fizičkim osobama izdaje oružni list, a pravnim osobama odobrenje za držanje oružja.
Nedovojno kontrolisanje nadležnih
Slučaj koji se dogodio prošle godine u Lukavcu, kada je maloljetnik u napadu na nastavnika u osnovnoj školi koristio pištolj, potresao je stanovništvo naše zemlje. To je slučaj u kojem su zakazali kako nadležni, tako i porodica maloljetnika, jer oružje koje je pripadalo djedu spomenutog, nakon njegove smrti nije predano policiji.
Prema zakonu u ovakvim situacijama, odnosno u slučaju smrti vlasnika oružja, punoljetni članovi porodice ili staratelji imaju obavezu takvo oružje predati policiji, zbog osiguranja i njegovog čuvanja, do okončanja ostavinskog postupka o mogućem nasljedstvu.
Međutim, sporna je uloga nadležnih i u slučaju policajca Elvisa Ćustendila. Naime, poznato je da tokom bolovanja ili godišnjeg odmora, policijski službenici moraju predati oružje. Kako je onda Ćustendil pucao i ubio Amru Kahrimanović iz službenog oružja, dok je bio na godišnjem odmoru? Čini se da je i u ovom slučaju sistem zakazao.
Te kobne nedjelje 28.januara kada je stradao Faris Pendek, ponovo je korišteno oružje za koje Adem Šuman nije imao dozvolu. Tim povodom, oglasilo se Vijeće roditelja učenika osnovnih i srednjih škola Kantona Sarajevo u obraćanju Vladi Kantona, Ministarstvu odgoja i obrazovanja KS i Ministarstvu unutrašnjih poslova KS. Skrenuli su pažnju na kontrolu osoba koje su već poznate policiji, zbog ranije činjenih krivičnih djela. Ono što su posebno naglasili jeste kontrola naoružanja, naglašavajući da nadležni moraju voditi strožiju evidenciju i postaviti rigoroznije uslove za izdavanje dozvole za posjedovanje oružja.
Kampanja “Poštuj život, ne oružje”
Kako su napisali na zvaničnoj stranici UNDP-a BiH, pod sloganom “Poštuj život, ne oružje” počela je prošle godine u septembru velika kampanja koja se istovremeno provodi na području cijele Bosne i Hercegovine i trajat će do 15.marta ove godine. Kampanja ima cilj podizanja svijesti javnosti o opasnostima posjedovanja vatrenog oružja i teškim posljedicama po život i zdravlje ljudi, ali i poziv na konkretnu opću akciju kako bi se spriječili slučajevi upotrebe oružja, te prevenirao i smanjio posjed nelegalnog oružja u Bosni i Hercegovini.
Kroz kampanju je stavljen fokus na teme femicida, odgovornog držanja oružja i predaju nelegalnog oružja, te na činjenicu da nedozvoljeno posjedovanje vatrenog oružja predstavlja značajan rizik za sigurnost građana i građanki Bosne i Hercegovine. Nažalost, iako je kampanja počela prošle godine, svjedoci smo da i dalje imamo veliki broj ubistava, femicida i upotrebe nelegalnog oružja.
Ono što zabrinjava jeste i trend potražnje oružja koji je zabilježen još 2022.godine, kada je samo fizičkim licima izdato skoro 14 hiljada odobrenja za nabavku oružja. U ovom slučaju problem predstavlja kako ilegalno, tako i legalno pribavljanje oružja. Iz straha i nesigurnosti, građani se odlučuju za nabavku oružja, osjećajući se na taj način zaštićeno i sigurno. Međutim, pojava oružja u kućama građana, iz bilo kojeg razloga, pa i sigurnosnog, nikako neće riješiti situaciju.
Zbog toga bi trebalo da oni čiji je posao da brinu o sigurnosti građana, to i rade. Prije svega, potrebno je da se propusti, kao što je slučaj policajca u Tuzli, više ne ponavljaju. Uslovi za nabavku vatrenog oružja moraju se pooštriti, a oružje koje datira još iz ratnog perioda iskorijeniti. Također, odgovornost je i na doktorima koji izdaju potvrde o psihičkom stanju podnosioca zahtjeva za nabavku oružja. Ne smijemo dozvoliti da svako ko poželi posjeduje vatreno oružje. Moramo shvatiti da pištolj nije igračka i da mu nije mjesto u rukama djece.
