Kako javljaju svi svjetski i domaći mediji, počeli su masovni raketni udari i napadi dronovima samoubicama na Izrael. Ovaj napad se dešava nakon što su izraelski avioni ranije raketirali Iransku ambasadu u Siriji pri čemu je poginulo nekoliko visokih zvaničnika iranske vojske. Iako je eliminisano 99% prijetnji od nekoliko stotina ispaljenih projektila, prema izvještaju američkih sredstava informisanja, ovo je samo početno odmjeravanje snaga i očekuje se dalja eskalacija sukoba.
Iran je izabrao ratni odgovor, sa aspiracijama da ovaj sukob preraste u regionalnu pa i globalnu prijetnju. U tom smislu treba posmatrati i njihovo sinoćnje upozorenje svim arapskim zemljama koje omoguće savezničke udare na Iran sa njihovih teritorija. Ovo se prije svega odnosi na zalivske arapske zemlje u kojima amerikanci kao najveći saveznici Izraela imaju desetak vojnih kopnenih i vazdušnih baza. Sa druge strane, Iran ima i svoje otvorene saveznike u relativno slabije naouružanim vojskama Huta u Jemenu i Hezbolaha u Libanu, ne računajući Hamas u razorenoj Gazzi koji više odavno nije prijetnja po sigurnost Izraela, desetkovan zastrašujućim necivilizacijskim odgovorom na ranije iscenirani teroristički napad. Epilog je 50.000 mrtvih i milion raseljenih Palestinaca za samo pola godine.
Da li je i napad na iransku ambasadu isceniran od istih aktera, pokazaće vrijeme. Panika od odmazde vlada bliskoistočnim regionom. Puno je nesigurnih pokazatelja daljeg razvoja sukoba, ali ono što je sigurno, to je da će Izrael uz sebe imati svoje srateške saveznike prije svih SAD i Veliku Britaniju a uz njih i potencijal NATO snaga. Sa druge strane Iran u sve ovo ne ulazi a da nije prečekirao svoj status bar kad su u pitanju strateški savezi sa Rusijom i Turskom. Gotovo sigurno treba očekivati dalju eskalaciju i vojno napredovanje Rusije u Ukrajini ali i širenje sukoba na zapadu prema Moldaviji i na jugoistoku gdje su naftom i gasom bogate euroazijske zemlje, koje ruku na srce i nemaju neku odbrambenu moć. Takav razvoj scenarija je idealan za ruskog vođu Vladimira Putina, koji želi vratiti teritorije nekadašnjeg ruskog carstva. Za tako nešto mu je sada poprilično otvoren put, jer će NATO biti zauzet sa Iranom.
Sa druge strane, eskalacija regionalnog i globalnog sukoba odgovara i politički sve slabijem Tajipu Erdoganu. Pritisnut zahtjevima turske opozicije za vanredne izbore, on sigurno prepoznaje šansu za povrat političke snage i ostanak na čelu Turske bar još jedno desetljeće. Na dalju eskalaciju itekako računaju obostrano i Iran i Izrael koji se sinhronizovano pozivaju na kršenje povelje Ujedinjenih Nacija. Sve je vidljiviji i očitiji otvoreni sukob dva bloka. Amerikanaca, Britanaca, Evropljana i Izraelaca s jedne i Rusa i Iranaca a potencijalno i Turaka s druge strane.
I jedni i drugi čežnjivo gledaju u pravcu Kine, nadajući se da će ta moćna zemlja stati na njihovu stranu. A po svemu sudeći, Kina će gledati svoja posla… u Tajvanu.
