Dobra, stara vremena ili od Kulina bana i dobrijeh dana. Jedan od ta dva izraza ćete često čuti u razgovorima na našim prostorima. Na današnji dan 1189. godine nastala je Povelja Kulina bana. Dokument, za koji mnogi kažu da je rodni list Bosne i Hercegovine, jedan je od najvećih nasljeđa koje nam je ostalo. Samo je stvar u tome da danas ne pridajemo toliku važnost kulturološkom nasljeđu. Zato smo tu gdje jesmo, 835 godina kasnije.
Povelja bosanskog bana Kulina je napisana 29. augusta 1189. godine na starobosanskom narodnom jeziku i bosanskim pismom bosančicom.
Ovaj dokument je ne samo najstariji dosad pronađeni očuvani bosanski državni dokument nego i jedan od najstarijih državnih dokumenata kod svih južnoslavenskih naroda.
Povelja Kulina bana je prvi poznati diplomatski dokument pisan na domaćem jeziku, nemjerljive vrijednosti za bosansku srednjovjekovnu historiju: to je prvi poznati dokument izdan od strane jednog bosanskog vladara, vladaru, tj. knezu, druge države.
Iz sadržaja povelje vidi se da je Bosna već u 12. stoljeću imala uređenu državu i instituciju suverenog vladara, te prijateljske odnose sa Dubrovnikom, koji su se nastavili održavati kroz stoljeća.
Povelja Kulina bana prvobino je sačuvana u tri primjerka (prijepisa) u arhivu u Dubrovniku. Dva primjerka se tamo nalaze i danas, a treći primjerak, ukraden u 19. stoljeću, danas se nalazi u posjedu Ruske akademije nauka i umjetnosti u Sankt Peterburgu u Rusiji.
Povelja Kulina bana pisana je dvojezično. Pored bosančice i bosanskog jezika pisana je i na latinici, na latinskom jeziku, piše Historijski arhiv Sarajevo.
Šta znamo o Kulinu?
Kulin ban bio je bosanski ban koji je vladao od 1180. do 1204. godine. Ukoliko nekoga u Bosni i Hercegovini (pod uslovom da nije historičar) pitate ko je bio Kulin, teško će vam reći bilo šta drugo osim da je napisao Povelju.
Pardon, postoji još jedna poznata stvar koja se veže za njegovo ime. Izreka: “Od Kulina bana i dobrijeh dana”.
Mnogi smatraju da ta izreka ni dan danas nije najjasnija. Evo i zašto. Osim činjenice da je bio oženjen Vojslavom, sestrom Stefana Nemanje, to je sve što se o ovom vladaru zna. Ime Kulina bana nezaobilazno je u udžbenicima, ali zapravo se samo pretpostavlja kako je izgledao, a ne zna se čak ni gdje je pokopan.
Bez obzira na sve navedeno, čovjek za kojeg se samo pretpostavlja kako je izgledao donio je u našu zemlju prosperitet i mir. Za vrijeme njegove vladavine Bosna je živjela u miru i nije vodila ratove. Zbog toga se smatra da nam je i danas potreban jedan Kulin.
Nije bio veliki vladar, ali…
Zahvaljujući miroljubivoj politici bana Kulina, te njegovim poslovnim i diplomatskim vještinama, mala zemlja Bosna uživala je u vremenu mira, doživjela značajan ekonomski napredak, a za stanovništvo je nastupao nekakav period „blagostanja”, šta god to za srednji vijek značilo.
“Narod ga smatra za ljubimca vila, a njegovu vladavinu kao zlatno doba, a pričati o „Kulinu banu” omiljena je uzrečica o nekome ko govori o dalekoj prošlosti, kad su šljive u Bosni vječito stenjale pod teretom plodova, a žuta žitna polja neprestano lelujala u plodnim dolinama”, pisao je 1921. historičar William Miller.
Kulin nije bio veliki vladar. Niti je bio tako bogat kao što je to bio Dušan na čijem dvoru se jelo zlatnim kašikama, niti je vodio velike bitke čije tehničke detalje danas proučava historija.
Suprotno duhu tog vremena, kada se podrazumijevalo da vladar većinu svog vremena provod ratujući i pljačkajući, Kulin je bio vladar koji se oslanjao na diplomatiju i lijepu riječ. Ono što je uradio 1203. godine na Bilinom Polju kod Zenice jedinstven je potez u historiji politike.
Mudrost i lukavost bana Kulina spasili su Bosnu i njene patrene od mača pape Inocentija i njegovih križara. Jedna sretna okolnost je išla naruku Bosni. Godine 1204. Mongoli su poharali Ugarsku, uništili njenu vojsku i zemlju spalili do temelja.
Tako mađarski vladari, zabavljeni vlastitim jadom, nisu imali vremena i sredstava da se bave Bosnom i njenim ljudima. Dokument potpisan na Bilinom polju posljednji je akt u kojem se spominje ban Kulin, te se pretpostavlja da je umro naredne godine, piše Azra.
Vrijeme da se pojedinci ugledaju na Kulina
Danas živimo u jednoj zemlji u kojoj oni koji upravljaju našim sudbinama nemaju baš ništa zajedničko s banom Kulinom.
Vladaju u miru, ako je mir samo stanje u kojem nije rat. Ali huškanja, priče o secesiji, prijetnje i neizvjesnost su postali svakodnevnica ovog naroda.
Prije 835 godina jedan čovjek je napisao prvi poznati diplomatski dokument na starobosanskom narodnom jeziku i bosanskim pismom bosančicom. Danas među nekima vlada polemika postoji li bosanski jezik uopšte.
Biblioteke nam se zatvaraju, kultura propada, stećci zapušteni i zaboravljeni, dalje i da ne nabrajam. 835 godina poslije, nama i dalje treba jedan Kulin, čovjek za kojeg se samo pretpostavlja kako je izgledao, da nam pokaže kako je živjeti u zemlji prosperiteta i mira.
