Retorika Draška Stanivukovića, koja se u samo nekoliko mjeseci preokrenula iz razgovora o političkoj saradnji sa strankama iz Federacije BiH u optužbe na račun “političkog Sarajeva” i pozive na jedinstvo oko Milorada Dodika, otvara ozbiljna pitanja o političkoj dosljednosti, odgovornosti i transparentnosti – ključnim elementima ESG principa, posebno u domenu “Governance”.
Kada politički lider, koji je do jučer pregovarao o promjeni državne vlasti i smjeni aktuelnog predsjednika RS-a, danas šalje poruke o nužnosti okupljanja oko istog tog predsjednika, građani s pravom dovode u pitanje vjerodostojnost i motive takve promjene stava. ESG pristup, u dijelu koji se tiče upravljanja, podrazumijeva dosljednost, poštivanje obećanja i donošenje odluka koje se temelje na dugoročnom interesu zajednice, a ne na kratkoročnim političkim kalkulacijama.
Ovakve promjene narativa imaju direktan uticaj i na “Social” komponentu ESG-a – društveno povjerenje. Kada javnost vidi da političari mijenjaju stavove u zavisnosti od trenutnih političkih okolnosti, smanjuje se povjerenje u institucije i širi osjećaj političke apatije. Građani koji su vjerovali u najavljene reformske ciljeve, poput evropskog puta BiH, smanjenja poreza na lijekove ili zabrane reality programa, sada mogu zaključiti da ti prioriteti nestaju onog trenutka kada se politički odnosi promijene.
Društveno odgovorna politika mora biti predvidiva, zasnovana na jasnim principima i spremna na transparentno obrazlaganje svake odluke. Bez toga, politički prostor se pretvara u poligon za kratkotrajne saveze i retoričke zaokrete koji potkopavaju i samu ideju demokratskog procesa.
U kontekstu “Environment” komponente ESG-a, iako ovaj slučaj nije direktno vezan za ekološke politike, vrijedi podsjetiti da politička stabilnost i odgovorno upravljanje stvaraju okvir u kojem se mogu donositi održive odluke i o pitanjima životne sredine. Ako je politički prostor ispunjen stalnim sukobima i promjenama kursa, dugoročne društveno-odgovorne politike – bilo da se tiču ekonomije, zdravlja ili zaštite okoliša – ostaju po strani.
Stanivukovićeva promjena retorike zato nije samo pitanje političkog marketinga, nego i pitanje povjerenja u to da lideri mogu dosljedno zastupati javni interes. ESG principi nas podsjećaju da je upravljanje bez odgovornosti i transparentnosti kratkoročno možda korisno za pojedince, ali dugoročno štetno za cijelo društvo.