Nino Raspudić je hrvatski filozof, književnik, književni kritičar, prevodilac, publicist, političar i politički analitičar iz Bosne i Hercegovine. Profesor je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu i Mostaru. Rođen u Mostaru 1975. godine gdje je završio osnovnu školu. Maturirao u Trevisu (Italija). Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1999. godine diplomirao filozofiju i talijanski jezik i književnost.
Zanimljivo je da je sa 16 godina završio je u izbjeglištvu te je svaki razred srednje škole završavao u drugoj državi. Jedan je od dvojice aktera mostarskog udruženja „Urbani pokret“ koje je iniciralo podizanje spomenika Brus Liju u Mostaru. 2020. održani su izbori za zastupnike u Hrvatskom saboru te je izabran za zastupnika na listi „Mosta“ kao nezavisni kandidat.
Politički angažman
Nino Raspudić predvodit će Mostovu listu u drugoj izbornoj jedinici i na ovogodišnjim Parlamentarnim izborima što je potez koji je i očekivan, s obzirom da je na prošlim parlamentarnim izborima, 2020. godine, Raspudić u istoj izbornoj jedinici dobio preko 8 hiljada glasova, odnosno više od 60 posto svih glasova Mostovih birača (13 395). U svojim istupima ne rijetko koristi i desničarsku politiku koja mu nije strana.
Za čitatelje portala „ Smartinfo.ba“ eksluzivno odgovarao je na pitanja o spomenutim izborima u Hrvatskoj, ali i stanju u rodnoj mu Bosni i Hercegovini.
Predizborni proces u Hrvatskoj je uveliko u toku i bliži se taj 17. dan ovog mjeseca kada će građani Hrvatske izlaziti na Parlamentarne izbore. Ponovo je u fokusu HDZ sa jedne strane, najveći konkurent im je SDP, ali i ostale stranke koje žele promjene. Može li se desiti da HDZ bude poražen i kako u toj konstalaciji dešavanja vidi šanse mosta.
„Uvjeren sam, a i samo smo prilično radili na tome, da će se političke karte u Hrvatskoj promiješati i da je došao kraj vladavini HDZ-a,“ smatra Raspudić i dodaje: „Bili smo najaktivnija oporbena stranka u Saboru u prošlom mandatu. Dali smo 34 zakonska prijedloga, gotovo 800 amandmana, u nemogućim uvjetima prikupili preko 400 tisuća potpisa za referendum protiv stožerokracije i covid-potvrda. Uz to Most je razotkrio i najveće korupcijske afere vladajućih. Poštovanje koje smo takvim radom iskazali građanima koji su nas izabrali da ih zastupamo u ovom mandatu, iskazujemo i našim izbornim programom koji je najopsežniji, najcjelovitiji i najkonkretniji. Dali smo sve od sebe, sad je na građanima.“
Zoran Milanović ili Andrej Plenković
Pojava Zorana Milanovića i najava njegove kandidature na mjesto premijera hrvatske vlade, izazvala je ne mali potres na političkoj sceni Hrvatske, ali i regiona. Milanović je ponovo dopsio u žižu javnosti i svojom pojavom i istupima donio potpuno drugi raspored snaga, ali i novu dimenziju izbora. O tom potezu predsjednika Hrvatske, Raspudić kaže da će izazvati veću izlaznost.
„Taj neočekivani ulazak u političku igru izazvao je potres na političkoj sceni, ono što je za nas pozitivna posljedica što će sigurno dovesti do veće izlaznosti, a negativna posljedica je što je dobar dio medija jedva dočekao tu priliku da cijelu priču opet svodi na duopol HDZ-SDP.“
Zanimalo nas je i Raspudićevo mišljenje o odnosu Predsjednika Milanovića i premijera Plenkovića u međusobnoj konverzaciji i rječnik koji koriste u opisivanju jedan drugog. Nešto je to što izlazi iz normi pristojnosti i lijepog govora.
Raspudić se slaže sa tom konstatacijom i dodaje: „Pređene su granice prihvatljive političke komunikacije, no ono što je puno veći problem je što zbog te, ne više tvrde nego nepostojeće kohabitacije država trpi izravnu štetu, primjerice, većina naših veleposlanika zbog nemogućnosti dogovora Predsjednika i Premijera da imenuju nove, odavno je izvan mandata. No ova godina, u kojoj ćemo imati i predsjedničke izbore, uvjeren sam da nosi i rasplet te situacije.“
Još jedan fakat je na snazi, a to je zabrana Ustavnog suda Hrvatske Milanoviću da se pojavljuje u izbornim kampanjama SDP-a i uopšte u izbornim istupima, što je ovaj u potpunosti ignorisao. Nakon toga slijedi nestvarna šutnja institucije kakva je Ustavni sud. Raspudić o tome kaže:
„Ustavni suci se biraju političkom trgovinom HDZ-a i SDP-a, jer se imenuju dvotrećinskom većinom. Nažalost, taj sud je izgubio svaku vjerodostojnost i već odavno služi kao parkiralište za islužene političke kadrove. Smatramo da ga treba ukinuti, a njegove ovlasti prebaciti na Vrhovni sud.“
Interesantno je i to da su mnogi mišljenja da će Milanovićev ulazak štetiti SDP-u dok ima i onih koji smatraju da je to veliki plus za ovu stranku.
„Od Milanovićevog ulaska u igru SDP kratkoročno sigurno ima koristi, ali dugoročno će imati više štete jer su se pokazali kao nedorasla stranka, a Peđa Grbin kao drugotan lider se, iako je mjesecima predstavljan kao premijerski kandidat SDP-a, na jedan Milanovićev mig povukao u kut.“
Prije nepunih mjesec dana Raspudić je naveo da se niko ne iznenadi, ako se i on na narednim izborima za predsjednika Hrvatske pojavi kao kandidat.
„Nisam isključio tu mogućnost, no o našem kandidatu ili kandidatkinji će odlučivati stranačka tijela kad za to dođe vrijeme.“
Odnos prema Bosni i Hercegovini
Idemo u Bosnu i Hercegovinu pitanjem koliko je ulazak naše države u Evropsku zajednicu realnost ili samo pusta priča i imamo li se pravo nadati.
„S EU se nikad ne zna, valja imati na umu kako se prilikom proširenja u prošlosti Unija nije držala istih kriterija za sve, nego su po potrebi, iz geostrateških razloga neke zemlje primali puno brže i uz puno blaže kriterije, poput Bugarske i Rumunjske, dok je Hrvatska prolazila puno teži put. Tako da prilika za BiH postoji, ona može biti i neočekivano realna, ali hoće li do toga doći ovisi prije svega o akterima u BiH.“
Obzirom da je jako dobro informisan o dešavanjima u BiH, interesantno je saznati kakvo mišljene o istom i scenarijima koji su u opticaju ima naš sagovornik, a pri tome i o radu Visokog predstavnika Kristijana Šmita.
„Pratim stanje u BiH, i ono što se, s ovim malim odmakom uočava je da je stanje već preko dvadeset godina zacementirano, ništa bitno novo se ne događa. No ta pat pozicija nije neutralno stanje jer cijelo vrijeme traje dodatno urušavanje institucija i društva u cjelini, o iseljavanju ljudi da i ne govorimo. Odavno već imam dojam da visoki predstavnici nisu tu da pomognu u harmoniziranju odnosa između tri naroda u BiH, već da održavaju kaos i nered. Imamo nelegalno postavljenog suverena koji ima apsolutnu vlast, koji može arbitrarno smijeniti bilo kojeg demokratski izabranog predstavnika u BiH, koji mijenja izborni zakon u noći nakon što su zatvorena birališta, ali ne na način da konačno ostvari fair play, tj. da jedan narod više ne može drugom birati političke predstavnike, nego tek toliko da se održi status quo i da se trakavica istom napetošću nastavlja i dalje.“
Koliko je Hrvatskoj bolje ili lošije od ulaska u Evroppsku zajednicu i kolliko je taj projekat Evropske unije u zastoju?
„Europska unija je u velikoj krizi. Bijeg Velike Britanije najbolje svjedoči o tome. Od razumne ekonomske unije na silu je se pokušava pretvoriti u naddržavu. Istovremeno se odvija proces birokratizacije i sve većeg demokratskog deficita, jer sve više odluka o našim životima donose ljudi koje nitko nije izravno izabrao i koji nikome izravno ne odgovaraju. Dugoročno to nikako ne može biti dobro i Europskoj uniji je potreban temeljiti remont. Hrvatska je nakon mukotrpnog pristupnog puta ušla u Uniju u trenutku kad je zabava već krenula svome kraju. Otvorne su istina brojne mogućnosti, ali i brojne nove zamke. Velika pogreška bila je uvođenje eura u nevrijeme, tj. u situaciji visoke inflacije, što je dovelo do dodatnog inflatornog udara u Hrvatskoj. U šengenski prostor smo ušli u trenutku kad je on već narušen, jer zbog ilegalnih migranata svako malo se vraćaju granične i policijske kontrole tamo gdje se još nedavno mislilo da ih nikada više neće biti. Dakle, u Uniji trenutno ne cvjeta cvijeće, ali još uvijek je bolje biti unutra nego van nje.“ smatra Nino Raspudić
