Šerif Špago, Edin Ramić, Safet Kešo, Amor Mašović, Denijal Tulumović, Nermin Mandra, Šemsudin Dedić i Midhat Čaušević, zastupnici Kluba SDA u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine zatražili su smjenu Nenada Nešića, aktualnog ministra sigurnosti BiH. O tome će se razmatrati na sjednici Predstavničkog doma Parlamenta BiH. Razlog, negiranje genocida u Srebrenici i vrijeđanje žrtava. Sasvim jasni i legitmni zahtjevi, no pitamo SDA i Bakira Izetbegovića, zašto niste tražili smjenu Milorada Dodika – najžešćeg negatora nego ste sa njim decenijama bili u koaliciji?
Zastupnici SDA u obrazloženju inicijative za smjenu Nešića naveli da je on, gostujući 21. maja ove godine u jednoj emisiji na TV kanalu sa nacionalnom frekvencijom u Republici Srbiji, na naročito grub način uvrijedio žrtve genocida u Srebrenici i negirao genocid nad Bošnjacima kao činjenicu dokazanu na Međunarodnom sudu pravde u Hagu.
Ističu da je sve navedeno učinio na brutalno uvredljiv način, “stavljajući žrtve genocida u kontekst vica i nanoseći na taj način njihovim porodicama i cjelokupnoj civiliziranoj javnosti bolne psihološke trauma najvišeg intenziteta”.
Sramna trgovina žrtvama
Vijest sama po sebi je razumljiva, shvatljiva i sa civilizacijskog i moralnog aspekta itekako prihvatljiva i poželjna. Međutim, u svakoj pa i u ovoj priči gdje ima SDA, stvari nisu potpuno onakve kakve se javno predstavljaju. Teško je povjerovati u iskrene namjere SDA da se obračunava sa onim političarima u Bosni i Hercegovini koji negiraju genocid i veličaju ratne zločince, kada znamo da je ista ta SDA godinama, decenijama bila u koaliciji i partnerskim odnosima u vlasti sa Miloradom Dodikom i njegovim SNSD-om. Ne treba posebno podsjećati da su Dodik i svita oko njega ekstremni negatori genocida, negatori identiteta Bošnjak, jezika, kulture, historije, tradicije i običaja. U prevodu, najžešći su negatori Bosne i Hercegovine i njene državnosti.
Podsjetimo da je Bakir Izetbegović, samoprozvani lider bošnjačkog naroda onomad, između dva zalogaja vrućeg bureka izjavio, ”sa Miloradom Dodikom je sve moguće dogovoriti.” Zašto se sada nije dogovorio i pozvao Dodika da odustane od prakse negiranja genocida te da pozove svoje koalicione ministre na isti čin.
SDA nažalost i u ovom poduhvatu vidi priliku za vlastito pozicioniranje uoči lokalnih izbora u Bosni i Hercegovini, popravljanje narušenog kriminalnog rejtinga i privatizacije stranke od bračnog para Izetbegović. Da se razumijemo, inicijativa za ‘obračun’ sa negatorima genocida i onima koji vrijeđaju žrtve je itekako poželjna ali ona ne smije biti korištena u dnevnopolitičke svrhe, baš kako to radi SDA.
Osim što se nisu sa Dodikom obračunavali na ovaj način, podsjetićemo centralu SDA na Poljinama da isto tako nisu postupali u odnosu na Dragana Čovića, bivšeg višedecenijskog koalicionog partnera Bakira Izetbegovića. Dragan Čović je političar koji veliča ‘hašku šestorku’ presuđenu za najteža krivična djela i zločine protiv čovječnosti dok istovremeno priziva povratak ‘Herceg-bosne’ – samoproglašene paradržavne tvorevine u BiH. Takav Čović nije bio problematičan kada je SDA formirala vlast i decenijama, udruženim snagama, pljačkala narod, kriminalizirala društvo, devastirala obrazovanje i urušavala međunarodni ugled Bosne i Hercegovine. Sada kada SDA nije u vlasti, problem su svi samo oni nisu.
Partnerstvo iz nužde ili iznuđena koalicija
Postoji jedna matrica koje se drže svi ‘patriotski’ blokovi u BiH kada treba formirati vlast. To je upravo riječ ‘iznuđena koalicija’ ili ‘partnerstvo iz nužde’ koja se koristi kao argument pranja vlastite savjesti zato što se u formiranje vlasti na državnom ili federalnom nivou mora sjesti za isti stol sa negatorima genocida i onima koji veličaju ratne zločince i njihove zločine. Upravo je na krilima takvih opravdanja SDA decenijama jahala sa SNSD-om i HDZ-om i njihovim negatorskim politikama. Tada SDA nije pozivala na smjenu njihovih zvaničnika jer su tobože neizbježan faktor.
Na istim krilima opravdanja sjela je i Trojka za sto sa HDZ-om i SNSD-om. Dakle, ako ćemo iskreno i moralno stati u odbranu žrtava a principijelno odbijati sastanke ili formiranje vlasti sa negatorima genocida i ratnih zločina, onda se toga moraju pridržavati svi, i na vlastitim primjerima pokazati da su žrtve rata u BiH važnije od političkih ambicija funkcijama nedoraslih osoba.
Od smjene Nešića nema ništa
Ne zato što ga se ne treba smijeniti, postoji bezbroj razloga za takav poduhvat, nego zato što je takav potez u trenutnim okolnostima nemoguća misija. Ako se već razmišlja u pravcu da se ne sarađuje sa onima koji negiraju genocid, onda sa takvima u startu ne treba ni ulaziti u priče o formiranju vlasti. Konkretno u slučaju Nenada Nešića, njegov lični i politički stav u vezi sa genocidom u Srebrenici bio je poznat i ranije, nije se mijenjao, pa zašto baš sada u ovom trenutku SDA poteže takav zahtjev!
I nije Nešić jedini koji bi trebao biti smijenjen, ima tu mnogo bitnih političara a mislimo na pozicije koje obnašaju, samo se takvi potezi moraju voditi iskreno i sa namjerom zaštite a ne, kao u ovom slučaju, trgovine žrtvama i njihovim osjećanjima zarad vlastitog političkog napredovanja.
Princip smjenjivosti vlasti izaziva u ljudima nešto najgore. To je ambicija!
