Gošća podcasta ‘Speak2Majda’ sa Majdom Velić ove sedmice bila je Lejla Huremović, aktivistkinja u borbi za ljudska prava, posebno LGBTIQ osoba. Na prošlim bh. povorkama ponosa bila je i članica Organizacionog odbora. Lejla je i diplomirana psihoterapeutkinja, te zadnje tri godine radi s klijentima i volontira u Fondaciji “Krila nade”.
Zakon o istospolnom partnerstvu
Lejla ističe da se od 2017. godine radi na izradi Zakona o istospolnom partnerstu, ali da se evo već 7 godina nije pomjerilo s mjesta. Formirana je i radna grupa koja treba početi s pisanjem Zakona o istospolnom partnerstvu na nivou Federacije.
“Mi imamo zakone ali ih ne provodimo. LGBT zajednica nije zaštićena i nema nikakva prava. Sve nekako sporo ide, a u međuvremenu zajednica mnogo pati. Partneri i partnerice žive bez ikakve zaštite. To se najviše osjeti kada su krize u pitanju. Tokom pandemije korona virusa, Vi partnera niste mogli posjetiti u bolnici, jer ste mu niko i ništa.”
Šta su donijele Povorke ponosa u BiH?
“Historijski je dokazano da povorke imaju veliku moć da promijene društvo. Istraživanje je pokazalo da društvo nježnije gleda, nakon prve povorke na homoseksualne osobe. Danas pet godina kasnije od prve povorke 2019. stvari su mnogo bolje. Dobila sam više podrške u društvu od komšija, tete u granapu, to su mikrokrugovi u kojima se krećem i koji su važni. Samim tim više LGBTIQ osoba je izašlo iz ormara, jer povorku vide kao jedan siguran prostor za to.”, ističe Huremović.
(Ne)pružanje podrške od strane političara
Gradonačelnica Sarajeva, Benjamina Karić nije dozvolila da Vijećnica bude osvijetljena bojama LGBTIQ zajednice tokom prošlogodišnje povorke, iako stalno naglašava da je Sarajevo centar kulture i evropski grad.
“Među našim političarkama i političarima vlada licemjerstvo. Ono iza čega stoje na papiru nije isto u praksi. Puno više gledaju svoje interese i interese stranki, a ne shvataju da su tu u službi svojih sugrađana. To se pokazalo i na njenom primjeru, iako ne pripada strankama koje su desno orijentisane.”, kaže Huremović.
O diskriminaciji i stereotipima
Naša sagovornica kaže da je i sama doživjela razne neugodnosti, dobacivanja i maltretiranje koje je uobičajeno ako ste vidljivi u društvu. Mišljenja je da su stereotipi prisutni jer ne poznajemo dovoljno LGBTIQ populaciju.
“Jednom prilikom sam s partnericom šetala i držale smo se za ruku, tada su nam dvojica mladića presreli put i prijetili da će nas ubiti. Srećom ništa se nije desilo. Do nerazumijevanja dolazi jer se ne poznajemo. Pitajte, razgovarajte i upoznat ćete ljude, te promijeniti mišljenje koje ste imali do tada.”
