Ovih dana smo svjedoci međusobnih optužbi i prijetnji dvije najveće svjetske sile, Sjedinjenih Američkih Država i Rusije, oko pitanja “južne plinske interkonekcije” u Bosni i Hercegovini. Odaslata su oštra saopćenja s obje strane, koje se međusobno optužuju za “neokolonijalizam” i “rusofiliju” a u središtu tog hibridnog rata se našla ponovo naša zemlja, neki bi rekli ni kriva bi dužna.
Koplja se lome oko pitanja sjedišta buduće kompanije, našeg “južnog toka”. Da li će biti u Sarajevu ili Mostaru? Sa jedne strane HDZ tvrdo stoji pri stavu da to bude u Mostaru, što brane vitalnim nacionalnim interesima i strahom od majorizacije Hrvata zbog već od ranije uspostavljenim sjedištem BH Gasa, kojeg od njegovog osnivanja kontroliše bošnjačka strana, pretežito SDA. Sa druge strane probošnjačke (“bosanske”) stranke grčevito drže odbranu svojih stavova u strahu od opet majorizacije, ali sada Bošnjaka, koji sa osnivanjem nove kompanije u Mostaru gube mehanizam vladanja budućim novim i nesumnjivo profitabilnim preduzećem. 
Jer kako drugo nazvati seriju oštrih odgovora koje je započeo Damir Arnaut bosanski ambasador u Njemačkoj, koji je ovo saopćenje povezao sa prijetnjom ratom koju je prije više od 30 godina izgovorio presuđeni ratni zločinac Radovan Karadžić. Na ovo su se nadovezali silni prozapadno orijentisani ali “nezavisni” analitičari i mediji koji nastavljaju dolijevati ulje na vatru i spinujući nepotrebnu krizu kako bi se bar na kratko zaboravilo na svakodnevne ekonomske probleme ali i mnogo važnije teme kao što su ispunjavanje agende za članstvo u EU. Naravno pri tome ne treba zaboraviti ni rješavanje ovakvih problema kao što je pitanje južne interkonekcije.
Izvor: raport.ba