Ovo politikanstvo i akteri koji ga kroje u ovoj zemlji iz dana u dan prelaze sve elementarne postulate morala, a sve u interesu postavljanja stranački izabranih ljudi na pozicije. Nova neshvatljiva borba na tom fonu odvija se u Srebrenici gdje se već sad lome koplja o tome kako se dogovoriti o jednom zajedničkom kandidatu iz reda Bošnjaka za načelnika Opštine Srebrenica.
I kada se po logici dešavanja trebalo dogovoriti o jednom kandidatu ispred svih stranaka, pojavljuju se ni manje ni više nego tri kandidata. Ponovo ne da nema želje za bolje sutra tog naroda nego se eklatantno prikazuje glad za ostvarivanjem jeftinih političkih poena na jednom tako osjetljivom mjestu. Iz centrala stranaka idu zamazivanja očiju sa tvrdnjama da su dali upute za takvu borbu, ali da te odluke krše lokalni predstavnici stranaka.
U stvarnosti stvari stoje ovako, na poziciju načelnika Srebrenice napadaju čak trojica Bošnjaka, Hamdija Fejzić – kao kandidat SDA, Muhamed Avdić – kao zajednički kandidat NiP-a, SDP-a i stranke Naprijed, dok SBiH ima svog kandidata Faruka Đozića. I sad nakon svih dešavanja treba da im vjerujemo. Kako? Volio bih vidjeti kako to izgleda kada neki lokalni političar iz SDA kaže Izetbegoviću da ga baš onako briga koji je stav stranke.
U stilu popusti Bakire. ili Konakoviću ili Nermine Nikšiću, mi ćemo po svom. Ne zanima nas šta vrh stranke misli. U isto vrijeme protivkandidat iz reda srpskog naroda, Marko Grujičić kao da im diktira kako se trebaju ponašati da bi on bez imalo srkleta i brige ostao na mjestu načelnika Srebrenice. Spomenuti Marko, kandidat, ima problema sa Dodikovim SNSD-om, ali taj momentum niko ne koristi iz reda onih koji se brinu o Bošnjacima, nego mu svojim potezima još i pomažu i pripremaju put za novi mandat.
Treba li vam gospodo „dušebrižnici“ Bošnjaka u tom gradu napomenuti da je to isti onaj Marko koji je kao prvi u Skupštini Srebrenice završio sa imenima i nazivima ulica u svoju korist, to je isti onaj Marko koji prijeti da će ukinuti ime Srebrenica tom napaćenom gradu. To kao da ne vidite. Samo što se desila Rezolucija o Srebrenici u Ujedinjenim nacijama, kada će se u svijetu obilježavati Dan genocida vi kao lešinari tjerate po svom koliko god to bilo protiv Bošnjaka i svojom politikom dovodite ponovo narod u blago kazano nezavidan položaj.
Sve je krenulo u nekom neshvatljivom tonu pa imate situaciju u kojoj Fejzić kandidat SDA za načelnika i osoba koja uz to obavlja funkciju predsjednika Upravnog odbora Memorijalnog centra prijeti Emiru Suljagiću direktoru tog centra uz salvu psovki i pitanje gdje se nalazi da dođe da ga „odradi.“ Pa ljudi moji kakav je ovo nivo ponašanja. Ima li iko bar bogdu odgoja i poštovanja, ako ništa drugo, a ono prema tom gradu i pijetetu prema žrtvama. Pa zar smo spali na ovakav nivo komunikacije od strane pripadnika stranke koja se busa kao vodeća u ovom narodu.
I šta imamo na fonu osim ponovne bruke koja je postala pokazatelj da im ništa sveto nije osim položaja i fotelja. Nije li isti taj prvi u Bošnjaka, kako se voli nazivati Izetbegović, morao promptno reagovati i pozvati pripadnika te stranke na razgovor. Ako ništa drugo ono iz pijeteta prema tom gradu i svemu onome što se u njemu desilo. Ne takvih mi nemamo. E eto kako nam se oni koji se predstavljaju kao lideri Bošnjaka bore za njih.
I da stvar bude bolnija sve se to radi u gradu koji je doživio genocid i instituciji kakva je Memorijalni centar. On će nekoga odraditi, pa može li niže. A kada stvari postavimo na mjesto dešavanja u vrijeme obilježavanja užasa koji je zadesio taj grad shvatimo da isti ti lideri kojekakvih stranaka, a u biti skupine ljudi koja bez srama i stida gleda samo svoje interese, dolaze tog 11. jula i to je u biti sve što oni rade za Srebrenicu. Odu tog dana slikaju se, skrušeno stoje sa namještenim facama, a iz aviona se vidi da je to forma, daju pokoju izjavu i to je to.
Pitam vas ljudi dragi vi koji ste išli na obilježavanje stradanja u Srebrenici kako izgleda vozni park istih tih lidera i njihovih sljedbenika kojim dolaze na obilježavanje masovnog stradanja . To je takva „ ergela“ automobila i marki istih kojih se ne bi postidjele mnogo bolje razvijene zemlje. I nije to karakteristika i obilježje moći samo ovdašnjih vladara, nego i vjerskih velikodostojnika koji svoj donji dio leđa na obilježavanja tako jednog tužnog dana dolaze u malo je reći bijesnim mašinama. Naviklo ono da pokazuje moć pa mu ni takvo sratište nije sveto nego se i tu ponašaju kao gospodari svemira.
To su ljudi koji u svojim glavama nemaju ništa drugo osim silne želje da se ono prikaže kao moć pa kada se dokotrlja u automobilu vrijednom stotine hiljada maraka i još je oko njega svita koja ga obezbjeđuje. Od čega i koga te paze, od onih koji su tu izgubili svoje najdraže. Bruka koja ne pristoji takvom mjestu, nešto što je već postala praksa koja prevazilazi normalno poimanje života i poštovanja nastradalih. Važnije je ovima koji se deklarišu kao lideri jednog naroda koji je masovno stradao u istoj toj Srebrenici da sve one koji su kontra njihove politike okarakterišu kao izdajnike tog naroda, a u praksi oni su ti koji rade kontra tog naroda.
Sad kada najviše treba to jedinstvo oni čine sve što im je već odavno karakteristika. Pozivaju konstantno na jedinstvo. A kada isto to treba primijeniti u praksi i to u Srebrenici oni ruše to prijeko potrebno zajedništvo i borbu za zajedničkog kandidata. Šta bi sa patriotizmom, nema ga, usta istog, a u praksi toga za vas nema. Opasna je to politika koja se vodi prema narodu koji je prošao sve to i, što je najbolnije, provode je oni koji sami sebe nazivaju vođama i predstavnicima tog naroda.
Porazi koji se nižu bole, ali oni se na to ne obaziru. Sjetimo se samo farse i užasa od jeftine politike neznanja ili dogovora oko tužbe BiH kontra Srbije. I kada se i u tom primjeru doslovno vidi sav promašaj tih i takvih lidera oni to lagano stave pod tepih i idemo dalje sa zamajavanjem naroda i bogaćenjem bez bilo kakvog stida i srama ma o kome se radilo. Pa zar niste bar tu Srebrenicu mogli poštedjeti, sram i stid da vas bude.
