Incident u Živinicama: Desetine građana ostavljeno bez prijevoza za Potočare

Na sam dan obilježavanja 30. godišnjice genocida u Srebrenici, iz Živinica stiže vijest koja je izazvala duboko razočaranje i ogorčenje među građanima. Riječ je o ozbiljnom propustu u organizaciji prijevoza za Potočare, zbog kojeg je veliki broj ljudi, među njima i članovi porodica žrtava, ostao bez mogućnosti da prisustvuje komemoraciji i oda počast ubijenima.

Prema riječima svjedoka, sve je počelo u ranim jutarnjim satima, oko 5:30, kada se na dogovorenom mjestu okupilo najmanje 150 ljudi. Očekivali su da će, kao što je prethodno najavljeno, biti organizovana tri autobusa koji će ih prevesti do Memorijalnog centra u Potočarima. Međutim, haos je uslijedio gotovo odmah.

“Tri autobusa su došla i otišla, a do stotinu ljudi je ostalo da čeka. Među njima su bile i žene čiji su očevi ubijeni u genocidu i ukopani u Potočarima. Ljudi su ustali u četiri ujutro, došli s tugom u srcu i nadom da će moći biti uz svoje najmilije na ovom svetom mjestu. Umjesto toga, ostavljeni su bez odgovora i bez pomoći”, kazala je ogorčena čitateljica za portal Crna hronika.

Dodatni šok i frustraciju izazvalo je ponašanje pojedinih pripadnika policije i članova organizacije, koji su, prema riječima prisutnih, bili grubi i nepristojni prema ljudima koji su već bili vidno uznemireni. “Vikali su na neutješnu ženu kojoj je otac ubijen u genocidu. Srce ti pukne kada to vidiš. Zar tako tretiramo ljude na dan kolektivne tuge?”, rekla je jedna svjedokinja događaja.

Tek oko 7:20 sati stigao je još jedan autobus, ali ni on nije uspio prevesti sve preostale građane. Mnogi su ostali stajati na autobuskoj stanici, zatečeni i razočarani, ne znajući kome da se obrate. Neki su pokušali pronaći alternativni prijevoz, dok su drugi, koji nemaju vlastito vozilo niti sredstva da plate put, jednostavno morali odustati od odlaska.

Jedna od prisutnih žena ogorčeno je zaključila: “Nama iz Živinica ne trebaju ni četnici – sami sebi smo najgori. Kako je moguće da na 30. godišnjicu genocida, kada svi govore o sjećanju, poštovanju i pijetetu, lokalna zajednica ne može osigurati barem pet autobusa?”

Građani sada traže odgovornost od Organizacionog odbora, lokalne vlasti i svih uključenih u logistiku prijevoza. Poručuju da ovaj propust nije samo organizacijski gaf, već i duboko nepoštovanje prema žrtvama genocida i njihovim porodicama. “Ako se ne možemo organizovati ni za ovakve dane, onda treba da se zapitamo gdje smo kao društvo. Poštovanje prema žrtvama ne iskazuje se samo govorima, već i djelima – posebno na ovakav dan.”

Za mnoge u Živinicama, ovaj događaj ostavit će gorak trag, podsjećajući da tragedije ne prestaju samo zato što su prošle tri decenije – one žive i dalje, kroz nebrigu, zaborav i poniženje.

Prenosi Crna Hronika

EWRW EWRW EWRW EWRW EWRW EWRW EWRW EWRW EWRW EWRW EWRW EWRW EWRW EWRW EWRW EWRW EWRW EWRW EWRW EWRW EWRW EWRW EWRW EWRW EWRW EWRW EWRW EWRW EWRW EWRW EWRW EWRW EWRW EWRW EWRW EWRW EWRW EWRW EWRW EWRW EWRW EWRW EWRW