Pred Vama se nalazi prvi, od ukupno tri dijela Feljtona, u kojem otkrivamo sve o paraobavještajnim strukturama u BiH, razotkrivamo ko su nalogodavci a ko izvršitelji političkih ubistava. Saznaćete ko su danas paraobavještajne službe i gdje se nalazi ilegalni centri za prisluškivanje u Bosni i Hercegovini. Nakon opsežnog istraživanja, razotkrivamo do sada dobro čuvane podatke, nakon kojih ništa više neće biti isto u BiH.
Zloupotreba državnih obavještajnih i policijskih resursa nije nova priča ali je aktualizirana početkom 2023.godine u vrijeme preslaganja političke vlasti u Bosni i Hercegovini. Tada je Stranka Demokratske Akcije (SDA) kojom već više od 30-tak godina suvereno vlada porodica Izetbegović, svim javnim i tajnim „silama“ nastojala izbaciti tadašnju „osmorku“ a današnju „trojku“ iz kombinacija za formiranje vlasti sa druge dvije etnonacionalističke partije, HDZ-om i SNSD-om.
Prisluškivanje po nalogu Izetbegovića
Najprije je Ambasada Sjedinjenih Američkih Država saopštila da se telekom infrastruktura iskorištava u nelegalne paraobavještajne svrhe, a zatim su uslijedili konkretni potezi najmoćnije sile svijeta.
Američki Ured za kontrolu imovine stranaca (OFAC) Ministarstva za trezor SAD-a je objavio da je Osman Mehmedagić, bivši direktor Obavještajno-sigurnosne agencije Bosne i Hercegovine, stavljen 15. marta 2023 godine, na “crnu listu” Sjedinjenih Američkih Država. U obrazloženju se navodi da je Osman Mehmedagić “Osmica” u svojstvu direktora Obavještajno-sigurnosne agencije (OSA) BiH, zloupotrijebio državnu telekomunikacijsku kompaniju, u korist Stranke demokratske akcije (SDA).
“Mehmedagić je koristio BH Telecom za prikupljanje mobilnih podataka o bh. političarima koji nisu povezani sa SDA. Mehmedagić je, također, dao upute jednoj osobi da prati vladinog dužnosnika povezanog s opozicijskom strankom entiteta Republika Srpska (RS)”, navodi se u obrazloženju.
Uz to, Mehmedagić je, naveo je OFAC, iskoristio svoj položaj, prijetnje i veze kako bi pridobio kandidate iz “Osmorke”, skupine bošnjačkih i građanskih stranaka iz BiH, da podrže SDA. Također, OFAC je naveo da postoje vjerodostojne informacije da je Mehmedagić surađivao s kriminalnim mrežama kako bi obogatio sebe i svoju političku stranku. Nešto više od pola godine nakon objave ovako šokantnih informacija, konačno krajem 2023. dolazi do političkog dogovora i novo rukovodstvo OSA-e uz nalog Tužilaštva BiH, hapsi Mehmedagića i predsjednika Suda BiH, Ranka Debevca, koji su osumnjičeni za nelegalna prisluškivanja sudija, tužilacam novinara i političkih protivnika. Za sada su hapšenja stala na ovoj dvojici ali njihova paraobavještajna hobotnica ima još krakova i uključuje još neke ključne poluge moći sada već slobodno možemo reći „bivšeg režima“.
Paraobavještajne strukture iz devedesetih
I dok javnost svaki dan saznaje ponešto iz respektabilnog opusa zloupotreba Mehmedagića i Debevca, trebamo se prisjetiti da priča o paraobavještajnim aktivnostima i nelegalnim prisluškivanjima počinje dosta ranije od posljednjih tužilačko-policijskih aktivnosti.
U septembru 2000. godine, Edin Garaplija šef AID-ovog podcentra za tajna praćenja, nakon ukidanja prvobitne presude u montiranom postupku u kojem je procesuiran jer je istraživao ratne zločine tajne grupe za likvidacije “Ševe”, daje ekskluzivni intervju novinarima „Slobodne Dalmacije”, u kojem pojašnjava ko je i kako 1993. godine izvršio atentat na generala Sefera Halilovića, prvog komandanta Armije RBiH, u kojem su stradali članovi njegove ùže porodice a on je samo pukom srećom preživio.
Na pitanje novinara tko je izdao nalog i kako je izvršen atentat na generala Sefera Halilovića, Garaplija odgovara.
„Nedžad Herenda, vođa grupe za likvidacije “Ševe” je priznao u svom iskazu da su njihove egzekucije išle ne samo prema srpskim ili hrvatskim neprijateljima, nego i u smjeru razračunavanja s političkim neistomišljenicima u bošnjačkoj hijerarhiji vlasti.“
U to doba se general Sefer Halilović razišao s vojnim i političkim bošnjačkim vrhom i jednostavno je sklonjen s funkcije komandanta, nakon čega nalogodavci iz samoga vrha bošnjačke političke vlasti izdaju zapovijed Nedžadu Ugljenu a on Herendi i drugim pripadnicima “Ševa” da ga likvidiraju. Akcija se trebala izvršiti tako da se postavi eksplozivna naprava, nakon čega će se optužiti srpska strana za granatiranje. Atentat su odradili u skupini, famoznoj “trojci”. Bio je jedan specijalac za postavljanje naprave, drugi koji je vršio prismotru i, treći koji je aktivirao paklenu napravu.
„Ulazne podatke o svojim metama su dobivali ustaljenim putem od Envera Mujezinovića koji je kontrolisao nelegalne prislušne punktove, preko kojih su vršili prismotru telefonskih razgovora u Generalštabu i Predsjedništvu. Od operativca Mire Poštić, dobijaju informaciju da je gen.Halilović krenuo svojoj kući. Atentatori su bili spremni.“
Prethodne noći su postavili eksplozivnu napravu na terasu Halilovićevog stana. Za osmatranje su uzeli jedan od svojih punktova u umjetničkom ateljeu, koji je bio nasuprot Halilovićevog stana, s kojega su osmatrali i tempirali aktiviranje naprave. Napravu su aktivirali daljinski i u trenutku kada su pomislili da je general Halilović na terasi sa suprugom, ali se u sve uplela sudbina. Halilović se na putu do stana neplanirano zadržao, a u međuvremenu je njegov šurjak izišao na balkon sa svojom sestrom, Seferovom suprugom. Šurjak je bio odjeven u maskirno odijelo jer je bio angažiran u vojsci pa su Herenda i ostatak atentatora pomislili da se radi o generalu Haliloviću i aktivirali napravu. U strašnoj eksploziji su poginuli supruga Sefera Halilovića i njezin brat, a dvoje malodobne djece je, na sreću, ostalo živo jer su se u trenutku eksplozije nalazili u drugoj sobi.
Desetak godina nakon ovog šokantnog intervjua, u javnosti će procuriti „službena zabilješka“ koju je dana 26.8.1994.g. Munir Alibabić, tadašnji načelnik Sarajevskog sektora SDB-a, poslao predsjedniku Predsjedništva BiH Aliji Izetbegoviću i ostalim članovima ratnog Predsjedništva. Na gusto kucanih 75 stranica, smjenjeni obavještajac Alibabić tvrdi „da je ključni čovjek za nelegalno prisluškivanje bio Enver Mujezinović,“ bivši kapetan KOS-a za specijalne operacije, koji je pod misterioznim okolnostima stigao u opkoljeno Sarajevo, preko okupiranih teritorija, direktno po nalogu generala Aleksandra „Ace“ Vasiljevića, načelnika KOS-a u Beogradu.
„Praktično od Nove godine, Mujezinović u svojoj kancelariji formira prislušni punkt, gdje je lično on prisluškivao snimao i reprodukovao kontrole telefona pojedinaca, među kojima je bilo i članova Predsjedništva BiH.“
U svojim knjigama „Državna tajna“ i „Atentat“, sin generala Sefera Halilovića i današnji ambasador BiH i Kataru, Semir Halilović piše:
„Ali mene je i dalje kopkalo ko su ljudi koji su se bavili prisluškivanjem naših porodičnih telefona. Znao sam, jedino, za ime Mire Poštić koja je demaskirana kao osoba koja je dojavila atentatorima na našu porodicu da general Halilović dolazi kući u 14h što je bio signal da teroristička akcija “Ševa” treba krenuti. Tužilaštvo KS se do danas pravi kako ne znaju gdje živi dotična osoba što je kretensko ruganje nama kao žrtvama gnusnog zločina. No, o tome drugom prilikom. A onda sam se, jednog dana, dokopao malo ozbiljnije arhive i malo ozbiljnije tajne službe. Tamo sam našao odgovore koje sam dugo čekao: Vojo Popić, Mijana Demirović, Samir Suljagić, Enver Darman i Mira Poštić prisluškivali su telefone generala Halilovića i njegove porodice. Šef smjene bio je Duborija Branko i Radonjić Zoran a šef odjeljenja Bejdić Mersad. Šef svim ovim ljudima bili su Munir Alibabić, Enver Mujezinović i Bakir Alispahić.“
U DRUGOM DIJELU FELJTONA DONOSIMO:
- Podaci o otkrivenom prislušnom punktu u Zenici
- Informacija Mujezinovića o desantu IFOR-a na Pogorelicu
- Dokaze da je Jozo Leutar likvidiran po narudžbi Bakira Izetbegovića
