Evropska unija ulazi u novu fazu razvoja sopstvenog monetarnog sistema nakon što su ministri finansija država članica postigli dogovor o narednim koracima vezanim za uvođenje digitalnog eura. Riječ je o dugoročnom projektu čiji je cilj modernizacija plaćanja i jačanje finansijske nezavisnosti Evrope u digitalnom dobu. Digitalni euro zamišljen je kao sigurna, evropska alternativa postojećim globalnim platnim rješenjima koja su uglavnom pod kontrolom neevropskih kompanija, poput Visa i Mastercard. Prema trenutnim planovima, njegova primjena ne očekuje se prije 2028. godine, ali politička podrška projektu je sve snažnija.
Nosilac cijelog procesa je Evropska centralna banka, koja u saradnji s Evropska komisija radi na tehničkim i regulatornim rješenjima. Ipak, prije konačne odluke, neophodno je da pravni okvir odobre i Evropski parlament te Evropsko vijeće, što cijelom procesu daje dodatnu složenost i političku težinu.
Više od plaćanja: pitanje suvereniteta
Predsjednica ECB-a, Christine Lagarde, više puta je naglasila da digitalni euro nije samo tehnološka inovacija, već i strateški odgovor na promjene u globalnom finansijskom okruženju. Prema njenim riječima, Evropa mora imati mogućnost da samostalno upravlja ključnim platnim tokovima, posebno u situacijama kada digitalna plaćanja postaju dominantna u svakodnevnom životu građana i privrede. Digitalni euro bi omogućio sigurnija i brža plaćanja unutar eurozone, ali i lakše prekogranične transakcije među državama članicama.
Za razliku od kriptovaluta, digitalni euro bi imao punu podršku centralne banke i stabilnu vrijednost, jer bi u potpunosti bio vezan za postojeći euro. Jedan digitalni euro vrijedio bi isto kao i jedan papirni ili kovanicama izraženi euro. Time se želi izbjeći volatilnost i nesigurnost, ali i zadržati povjerenje građana u monetarni sistem. Digitalni euro ne bi zamijenio gotovinu, već bi predstavljao dodatnu opciju plaćanja, prilagođenu savremenim digitalnim navikama.
Kako će funkcionisati digitalni euro
Građani bi digitalni euro koristili putem posebnih digitalnih novčanika, najčešće instaliranih kao aplikacije na pametnim telefonima. Evropska centralna banka bi bila zadužena za izdavanje i evidenciju, što znači da bi vlasništvo nad sredstvima bilo jasno definisano i zaštićeno. Za razliku od gotovine, digitalni euro se ne bi mogao fizički izgubiti, a u slučaju tehničkih problema postojali bi mehanizmi za povrat sredstava.
Jedno od ključnih pitanja tokom pregovora odnosilo se na ograničenje iznosa koji pojedinac može držati u digitalnom novčaniku. Taj limit uveden je kako bi se spriječilo masovno povlačenje novca iz komercijalnih banaka, što bi moglo ugroziti njihovu stabilnost i smanjiti mogućnost kreditiranja privrede. Na taj način se nastoji postići ravnoteža između inovacije i očuvanja postojećeg bankarskog sistema.
Iako su pred evropskim institucijama još brojni izazovi, digitalni euro se sve jasnije profilira kao jedan od najznačajnijih finansijskih projekata Evropske unije u narednim godinama, s potencijalom da dugoročno promijeni način na koji građani plaćaju, štede i razmišljaju o novcu.