Evropska unija je u posljednja četiri mjeseca smanjila potrošnju na uvoz nafte i plina iz Sjedinjenih Američkih Država za oko sedam posto, uprkos ranijem političkom obećanju da će u naredne tri godine kupiti američku energiju u vrijednosti od 750 milijardi dolara. Najnoviji podaci pokazuju da tržišna kretanja i pad cijena energenata imaju znatno veći uticaj na trgovinu od političkih najava i sporazuma.
Iako je European Union nakon trgovinskog dogovora s Washingtonom u augustu povećala količine uvezenog američkog ukapljenog prirodnog plina (LNG), ukupna vrijednost uvoza je pala. Razlog leži prvenstveno u nižim cijenama nafte i plina na svjetskim tržištima, što je dovelo do toga da je ukupna potrošnja EU u periodu od septembra do decembra bila manja nego u istom razdoblju prošle godine.
Prema procjenama energetske konsultantske kompanije Kpler, EU je u tom četveromjesečnom periodu na američku naftu i LNG potrošila oko 29,6 milijardi dolara. Gillian Boccara, viša direktorica u Kpleru, istakla je da neobavezujući trgovinski sporazum nije imao značajniji efekat na povećanje kupovine američke energije. Kako navodi, energetska trgovina se uglavnom odvija na osnovu ekonomskih faktora, poput cijene, troškova transporta i profitnih marži, dok politička obećanja imaju ograničen uticaj.
Na godišnjem nivou, ukupni uvoz energije iz SAD-a u EU iznosio je oko 73,7 milijardi dolara. To je daleko ispod cilja potrebnog da bi se ispunilo obećanje o kupovini energije u vrijednosti od 750 milijardi dolara u periodu od 2026. do 2028. godine. Čak i proizvodi nuklearne energije, poput urana, koji su uključeni u sporazum, čine manje od jedan posto ukupne energetske razmjene između EU i United States.
Analitičari iz Argus Media procjenjuju da bi EU, čak i u scenariju potpune zamjene ruskog plina američkim LNG-om, mogla uvoziti energente u vrijednosti od oko 29 milijardi dolara godišnje tokom naredne tri godine. To bi pokrilo tek oko 23 posto vrijednosti predviđene sporazumom. Da bi se dostigao zacrtani cilj, cijene plina bi morale porasti na oko 37 dolara po milionu britanskih toplinskih jedinica do 2028. godine, što je u suprotnosti s trenutnim tržišnim očekivanjima.
Takve cijene zabilježene su posljednji put krajem 2022. godine, u jeku energetske krize izazvane ruskom invazijom na Ukrajinu. Danas se futures ugovori za 2028. godinu trguju po znatno nižim cijenama, oko osam dolara po mmbtu, što ukazuje na očekivanja dugoročno stabilnijeg tržišta.
Stručnjaci dodatno upozoravaju da i EU i SAD nemaju dovoljno razvijenu infrastrukturu, uključujući LNG terminale, skladišne kapacitete i sisteme za regasifikaciju, kako bi se energetska trgovina brzo i značajno proširila. Uz to, najave povećanja proizvodnje u zemljama poput SAD-a, Katara i Kanade, kao i mogućnost smirivanja sukoba između Rusije i Ukrajine, dodatno utiču na pad cijena i smanjuju izglede za ostvarenje ambicioznih trgovinskih ciljeva. Kako prenosi SEEbiz, tržište je još jednom pokazalo da ekonomska realnost često nadjačava političke planove.