Bh. reditelj Jasmin Duraković oglasio se na Facebooku povodom pisma Udruženja rediteljica i reditelja u BiH upućenom Nerminu Nikšiću te se u svoje ime osvrnuo na trenutno stanje u bh. kinematografiji.
Nakon što je Udruženje rediteljica i reditelja u BiH poslalo pismo premijeru Vlade Federacije BiH Nerminu Nikšiću vezano za težak položaj bh. kinematografije, Duraković se odlučio oglasiti na Facebooku te mu također uputiti pismo, ali isključivo u svoje ime.
“Ovim vam želim ukazati na sljedeće: Audiovizualni sektor je jedan od stubova svake ozbiljne države i zajednice utemeljene na evropskim i drugim univerzalnim vrijednostima. Odnos naših političkih elita prema ovome sektoru već decenijama je potcjenjivački, neznalački i kao takav krajnje destruktivan. Bez radikalne promjene odnosa prema ovome sektoru kulture i industrije, čitava zajednica ostaje na sramnom mjestu u zajednici evropskih država i naroda. Zato mi, filmski radnici i ne samo mi, imamo pravo tražiti od Vlade FBiH promjenu odnosa prema ovome sektoru, te da nivo finansijske i institucionalne podrške podignu u skladu s evropskim standardima ili onima koje imamo u neposrednom regionalnom okruženju (Hrvatska, Slovenija, Srbija, Crna Gora, Makedonija, Kosovo i Albanija)”, naveo je na početku Duraković.
Naveo je i kako su Fondacija za kinematografiju i JP Filmski centar Sarajevo federalne javne institucije stvorene s ciljem da vode ove procese: “Nažalost, one to već godinama ne rade iz brojnih razloga. Nažalost, to se nastavilo i nakon Vašeg dolaska na čelo Vlade Federacije BiH. Smatram neprihvatljivim da od tri člana Upravnog odbora Fondacije, dva uopće ne dolaze iz audiovizualnog sektora (advokat i pravnik). Fondacijom za kinematografiju trebaju upravljati najiskusniji članovi filmske zajednice s potrebnim znanjem i sviješću o odgovornosti prema načinu vođenja procesa u ovome sektoru. Također, JP Filmski centar ponovo se nalazi u finansijskoj i kadrovskoj agoniji zbog koje mu prijeti gašenje. Mora se naći trajno rješenje za status ovog javnog preduzeća koje baštini dragocjenu arhivu bh. kinematografije, ali i imovinu nekadašnjeg filmskog studija Jagomir”.
“Najbolji put za rješenje ovih problema je Zakon o audiovizuelnom sektoru, koji bi trebalo uraditi po uzoru na evropske i regionalne prakse, uz novi institucionalni model u kojem bi bio stvoren jedan filmski ili audiovizualni centar koji bi pokrivao sve što takvi centri rade (razvoj produkcije, briga o arhivi, izgradnja produkcijsko-tehničkih kapaciteta, međunarodno predstavljanje kinematografije, razvoj festivala i kinodistribucije, obrazovanje kadrova i mladih i drugo)”, naveo je u nastavku.
Duraković ističe kako smatra da je nacionalni (ili ekonomski) interes čitave zajednice da jedini preostali telekom operater pod državnom kontrolom treba ostati u tome statusu, te da bude igrač u produkciji sadržaja.
“To je ekonomski interes ove kompanije, ali i šira društvena potreba. Hrabra i pohvalna bila je odluka prošlog menadžmenta da uđe u produkciju tih sadržaja, ali se propustila prilika da ozbiljna uložena sredstva budu ekonomski monetizirana. Za to je potrebno znanje i ljudski resursi, koje nažalost ova javna kompanija trenutno nema. Po mom sudu, bio je pogrešan i izbor konsultantskog tima, koji nije, uz preferiranje nekih producentskih kuća u odnosu na ostale, imao dovoljno ukupnih znanja i iskustva o načinima vođenja ovih procesa, od faze produkcije do broadcastinga i distribucije tih sadržaja”, navodi dalje.
Kazao je i da “ovi siromašni rezultati za ovaj pionirski projekt ne mogu niti smiju biti razlog odustajanja BH Telecoma iz ovih procesa”.
“Javni RTV servis također ima ekonomski interes, ali i zakonsku obavezu, da bude u funkciji razvoja audiovizualnog sektora u BiH. Zato Vlada FBiH, kao osnivač RTVFBIH, mora raditi na osnaživanju ovoga javnog servisa, kako bi mogao ostvariti i ovu svoju programsko-produkcijsku obavezu”, poručuje Duraković.
Na kraju je dodao i posebno upozorenje za Vladu FBIH: “Želim upozoriti Vladu Federacije BiH da ne nasjeda na galamu iz dijela filmske zajednice, koji koristeći neka od gore navedenih strukovnih udruženja, institucija ili organizacija često iza navodne borbe za interes filmske industrije zapravo guraju samo svoj interes, malo za javni. Navodim kao primjer prošlogodišnju brzopletu, proceduralno i zakonski, potpuno neutemeljenu, odluku o naknadnom poništenju javnog poziva Fondacije za kinematografiju, koja je sada, usljed inspekcijskih izvještaja, ali i niza sudskih procesa u najavi, stvarni razlog blokade rada Fondacije za kinematografiju. Zato je u ovoj godini stala produkcija filmova, neki od festivala u manjim sredinama su pred gašenjem i u regiji smo primjer kao najgoreg odnosa države prema ovome sektoru”.
“Nadam se da ćete imati vremena, strpljenja i mudrosti da radite na institucionalno i finansijski snažnom audiovizuelnom sektoru i industriji. Jer je to jedan od stubova svake moderne evropske zemlje i zajednice. Zato je to i vaša, kao i ministara oko vas, obaveza”, naveo je na kraju Duraković.