Kada govorimo o privredi Bosne i Hercegovine, najčešće govorimo o velikim investicijama, stranim kompanijama i izvozu. Ne tako često govorimo o ljudima koji svakog prvog u mjesecu moraju pronaći novac za plate.
O vlasniku male i srednje firme koji je istovremeno direktor, komercijalista, nabavka, marketing, finansije, HR i logistika.
To nije izuzetak već je to model.
Mala i srednja preduzeća čine više od 99 posto privatnih preduzeća u BiH, zapošljavaju oko 70 posto radnika i stvaraju oko 64 posto dodane vrijednosti.
Ipak, njihova produktivnost je manja od trećine prosjeka Evropske unije. Problem zato nije samo u tome koliko je skupo poslovati. Problem je u tome koliko energije vlasnik mora potrošiti da bi uopšte mogao poslovati.
Prvi problem je administracija. Vlasnik male firme nema sektor pravnika, HR-a i administracije. On sam prati propise, poreze, dozvole, inspekcije, javne pozive i promjene zakona. Vrijeme koje provodi rješavajući administraciju nije vrijeme provedeno u razvoju firme.
Drugi problem je nedostatak kvalitetne radne snage. Gotovo 20 posto firmi kao najveću prepreku poslovanju navodi nedovoljno obrazovanu radnu snagu. Istovremeno, firme se bore da zadrže ljude, povećaju plate i ostanu konkurentne.
Treći problem je neformalna ekonomija. Više od petine anketiranih firmi navodi da se takmiči s neregistrovanim ili neformalnim biznisima. Firma koja uredno plaća poreze, doprinose i radnike ne može dugoročno biti konkurentna onome ko dio tih troškova jednostavno nema
Najveća posljedica je da firma često ne postaje sistem nego ostaje zavisna od vlasnika. Firma može imati 20 zaposlenih, a da vlasnik i dalje mora odobriti gotovo svaku odluku. Tada rast firme postaje rast problema. Umjesto da investira u novu opremu, digitalizaciju, razvoj proizvoda i izvoz, vlasnik troši vrijeme na preživljavanje. A kada firma ne raste, ne rastu ni plate, ni produktivnost, ni poreski prihodi države.
Ne treba nam država koja će voditi privatne firme. Treba nam država koja će omogućiti da one rastu. Potrebno je digitalizovati administraciju, povezati registre i ukinuti nepotrebno ponavljanje podataka. Potrebna je dugoročna poreska i regulatorna predvidivost.
Podršku treba preusmjeriti sa samog otvaranja firmi na rast postojećih: kupovinu tehnologije, automatizaciju, digitalizaciju, certifikaciju i izlazak na evropsko tržište.
I konačno, moramo prestati romantizirati vlasnika koji radi 12 sati dnevno. Zdrava privreda ne smije zavisiti od toga koliko jedan čovjek može izdržati.
Prava snaga ekonomije nije u tome koliko dugo jedan čovjek može nositi teret. Prava snaga je u tome koliko je sistem sposoban taj teret rasporediti. Jer mali i srednji biznis nije mali dio naše ekonomije.
On jeste ekonomija.