Iznenadna i bez prethodne najave objava Tužilaštva i Suda Bosne i Hercegovine da se Milorad Dodik, predsjednik entiteta Republika Srpska, pojavio na njihovim vratima, otkriva niz važnih elemenata koji ne mogu biti slučajnost.
Dodikov dolazak na saslušanje u Tužilaštvo BiH nije mogao biti izveden bez prethodnih dogovora i jasnih garancija koje je tražio – i očito dobio. Najvažnije mu je bilo da mu se ne odredi pritvor. Pregledom snimka s ročišta lako je uočiti gotovo savršeno kontrolisanu atmosferu – bez konflikta, bez omalovažavanja Suda ili sutkinje. Dodik se pristojno obraća, ustaje kada se obraća sudiji, njegov advokat nastupa smireno, a tužiteljica djeluje potpuno opušteno.
Takva scena je moguća samo ako je ishod poznat unaprijed. A očito je bio poznat.
Garancije koje je Dodik osigurao nisu dogovorene preko noći – pripremane su ranije, a sve što se čekalo bio je pravi trenutak da se čitava predstava odigra. U posljednjih mjesec i po dana niko nije ozbiljno tematizirao njegov izostanak pred pravosudnim institucijama niti zašto nije bio priveden.
Svi koji su na terenu odradili svoj dio posla u ulozi domaćih posrednika, moraju biti svjesni da su o svim koracima bili informisani i ključni predstavnici međunarodne zajednice. Još nakon marta i udara na državne institucije, Dodik je, upravo iz te međunarodne zajednice, dobio poruku da će se s njim pregovarati. To je postalo jasno već nakon dolaska Gert Jana Koopmana, visokog zvaničnika Evropske komisije.
Evropska unija se u pristupu prema BiH vodila logikom izbjegavanja konflikta, i to se ponovilo i ovaj put. Rumunski general na čelu EUFOR-a, koji je trebao pružiti podršku SIPA-i u Dodikovom privođenju, bio je blokiran. U jednom trenutku pojavila se teza da je za takvu akciju potrebno odobrenje iz Brisela – o čemu se kasnije više nije govorilo.
Umjesto odlučne reakcije, slušali smo izjave o potrebi dijaloga, iako je EU znala da to znači poraz institucija države, a pobjedu za Dodika. Istovremeno, stranke Trojke javnosti su prodavale narativ o tome kako je Dodik “stjeran u ćošak”.
U stvarnosti, pokazalo se da su Tužilaštvo i Sud BiH potisnuti na margine, dok se Dodik nalazi u središtu političke pozornice, nedodirljiv i samouvjeren. On vrlo dobro zna da američki uticaj više nije ni približno snažan kao u vrijeme mandata ambasadora Murphyja. Sve što mu je trebalo bilo je – čekati i pregovarati optimalnu poziciju.
Međunarodna zajednica – uključujući EU, neke ambasadore zemalja članica, ali i Srbiju – praktično je otvorila prostor da se pravosuđe BiH ponizi, tretirajući ga kao alat za izlaz iz političkog zastoja, umjesto da ga brani kao stub države.
Na kraju, pravosudne institucije BiH pregovarale su s čovjekom pod sankcijama Sjedinjenih Američkih Država, Velike Britanije, Njemačke, Austrije, Litvanije i Poljske. Pregovarale su i dale mu garancije za slobodu, iako se njegovo ime povezuje s višemilionskim izvlačenjem javnih sredstava kroz mrežu firmi pod njegovom kontrolom. A od svih reakcija – ostao je samo jedan tvit Ambasade SAD-a s pitanjem koje i dalje visi u zraku: “Where is the money?” – Gdje je novac?, prenosi Klix.