Priča o prelasku Čampare i Zvizdića, sukobu unutar NiP-a na relaciji NiP-Ademović i na sve to obračun Konakovića sa ”dubokom državom, otvara suštinsko pitanje, da li bukti ”rat” u NiP-u?
Predsjednik Stranke za Bosnu i Hercegovinu Semir Efendić gostovao je na FACE TV-u, gdje je komentirao aktuelnu političku situaciju i medijske navode o prelasku Aljoše Čampare i Denisa Zvizdića iz Naroda i pravde u SBiH. Efendić je odlučno negirao te tvrdnje, naglašavajući kako su vrata SBiH za bivše kolege zatvorena od trenutka kada su se priključili NiP-u.
“Pročitao sam te glasine, ali ništa se ne dešava u tom smjeru,” izjavio je Efendić, dodajući kako je odluka Čampare i Zvizdića da pređu u NiP bila razočaravajuća. “Zvizdić je kao predsjednik Kantonalnog odbora SDA bio protiv imenovanja Konakovića za premijera Kantona Sarajevo, jer je znao s kim ima posla,” kazao je Efendić.
U međuvremenu, unutar NiP-a, tenzije rastu. Aljoša Čampara, zvaničnik NiP-a, nedavno je otvoreno prozvao Jasmina Ademovića, predsjednika NiP Centar, kao glavnog krivca za katastrofalne izborne rezultate u toj općini. Čamparina direktna kritika otkriva složene unutarstranačke sukobe i nezadovoljstvo načinom vođenja stranke, posebno u odnosu između Jasmina Ademovića i njegovog oca Kemala, jednog od ključnih kreatora političkog uspona mlađeg Ademovića.
Problemi sa Ademovićem traju već godinama, još od trenutka kada je Kemal Ademović progurao sina Jasmina u Gradsko vijeće Sarajeva, a zatim i na čelnu poziciju NiP Centar. Jasminov rad u stranci obilježila je sklonost ka unutarstranačkim obračunima, uključujući otvoreni sukob s načelnikom Srđanom Mandićem iz Naše stranke, kojeg je pokušao opozvati pokretanjem referenduma. Taj potez nije donio željeni rezultat; štoviše, nikada nije došao do realizacije, a izvorni razlog navodno je lična frustracija i nepoznavanje procedura.
Iako je lider NiP-a Elmedin Konaković izjavio da je pokušaj opoziva “trznuo” Mandića i motivisao ga na dodatni rad, rezultati izbora pokazali su da Ademovićeva strategija nije dovela do jačanja stranke u općini Centar. Umjesto toga, Mandić je pobijedio na izborima, a NiP je pretrpio težak poraz, što je dodatno podgrijalo nesuglasice u stranci.
“Jasmin Ademović je odgovoran za poraz, i treba snositi odgovornost,” istakao je Čampara. NiP bi trebao prvo riješiti unutrašnje probleme prije nego što kritikuje druge političke subjekte. Elmedin Konaković, prema izvorima bliskim NiP-u, navodno već razmišlja o tome kako da “disciplinuje” mladog Ademovića, koji izaziva sve veće nezadovoljstvo u redovima stranke.
Denis Zvizdić ostaje tih povodom sve izraženijih unutarstranačkih turbulencija koje potresaju NiP, posebno nakon posljednjih izjava Aljoše Čampare. Njegovo odsustvo u javnim istupima po ovom pitanju izaziva pitanja – zašto se jedan od najistaknutijih figura stranke, poznat po svojoj umjerenosti i otvorenom stavu, sada suzdržava od komentara?
Mogući razlozi za Zvizdićevu šutnju su različiti. Prvo, možda nastoji sačuvati ugled stranke i umiriti situaciju kroz diplomatski pristup. Kao neko ko se često zalagao za jedinstvo i stabilnost, Zvizdić možda smatra da bi njegovo uključivanje moglo dodatno podgrijati atmosferu, umjesto da donese rješenja. Također, postoji mogućnost da čeka odgovarajući trenutak da se oglasi, vodeći računa o internim diskusijama koje bi mogle utjecati na buduće poteze.
Takođe je moguće da Zvizdić prati pažljivo kako će se situacija razvijati i kako će se Konaković postaviti prema Ademoviću, koji je postao centralna figura sukoba. Zvizdićeva šutnja mogla bi sugerisati da je zauzeo stav posmatrača, spreman da reaguje samo ako ocijeni da unutarstranačke tenzije ugrožavaju njegovo političko naslijeđe i reputaciju.
U svakom slučaju, Zvizdićeva šutnja ostavlja prostor za spekulacije, ali i očekivanja od javnosti, koja pomno prati kako će lideri NiP-a riješiti nesuglasice koje sve više dolaze na površinu.
Elmedin Konaković nedavno je javno ušao u oštar obračun s takozvanom “dubokom državom” i utjecajnim krugovima povezanim s bivšim obavještajnim strukturama, nazivajući Bakira Izetbegovića, lidera SDA, “KOS-ovcem”, ali se čini da je Konaković u toj borbi zasad sam – bez vidljive podrške ključnih figura unutar vlastite stranke.
Dok Konaković javno proziva one koje smatra odgovornima za “sive strukture” u politici, izostanak podrške od ključnih ljudi u NiP-u postavlja pitanje koliko je NiP kao cjelina spreman na ovako direktan sukob s uticajnim krugovima. Njihova tišina u ključnim momentima mogla bi se protumačiti kao znak neslaganja ili, jednostavno, kao izbjegavanje direktnog ulaska u sukob koji nosi značajan politički rizik.
Ova Konakovićeva usamljenost u borbi protiv “duboke države” sugeriše da NiP možda nije dovoljno homogen da kao stranka stane iza takve konfrontacije. S jedne strane, Konaković ima podršku dijela javnosti koja cijeni njegovu odlučnost, ali s druge strane, unutarstranačke podjele i neizrečeni stavovi ključnih figura mogli bi dodatno otežati provedbu njegove vizije “čiste politike.”
U tom kontekstu, Konakovićeva borba s “KOS-ovcima” i obavještajnim nasljeđem mogla bi se pokazati kao strateški potez ili kao borba koja bi mogla završiti bez konkretnog rezultata.