Piše: dr.sci. Edin Garaplija
Dok se otvaraju pitanja zakonitosti imenovanja direktora Federalne uprave civilne zaštite i stranačkog zapošljavanja u Kantonalnoj upravi civilne zaštite Sarajevo, dvije velike krizne situacije otvaraju mnogo važnije pitanje: ko odgovara za preventivu, pravovremenu zaštitu građana i nezavršenu sanaciju posljedica katastrofa?
Civilna zaštita trebala bi biti jedan od najvažnijih stubova sigurnosti građana Bosne i Hercegovine. Njena osnovna misija nije organizovanje stranačkih skupova, promocija partijskih rukovodilaca ili raspodjela budžetskih sredstava, nego sprečavanje katastrofa, spašavanje ljudskih života i stvaranje uslova za brz i siguran oporavak pogođenih zajednica.
Međutim, događaji posljednjih godina ozbiljno otvaraju pitanje povjerenja u sistem civilne zaštite Federacije BiH, posebno u pogledu stručnog rukovođenja, preventivnog djelovanja, koordinacije i odgovornosti za rezultate.
U središtu javne pažnje nalaze se Aldin Brašnjić, direktor Federalne uprave civilne zaštite i Dženan Brkanić, direktor Kantonalne uprave civilne zaštite Sarajevo, koji se povezuju s političkim kadrovskim strukturama Naroda i pravde (NiP).
Politička pripadnost sama po sebi nije dokaz nestručnosti. Ali kada se rukovodeća mjesta u institucijama koje odlučuju o ljudskim životima popunjavaju kroz političke procedure, javnost ima pravo zahtijevati posebno strogu provjeru stručnih kvalifikacija, zakonitosti imenovanja i konkretnih rezultata rada.
Sporno imenovanje direktora FUCZ-a i pitanja za pravosuđe
U januaru 2026. godine mediji su objavili da POSKOK provodi istražne radnje u vezi s imenovanjem Aldina Brašnjića na čelo Federalne uprave civilne zaštite.
Prema tim izvještajima, pozive za saslušanje dobili su članovi Komisije za administrativna pitanja Vlade FBiH Vojin Mijatović, Vedran Škobić i Nasiha Pozder.
U međuvremenu je za Mijatovića potvrđena optužnica po drugom osnovu te su mu izrečrne mjere obavljanja funkcije zamjenika premijera i ministra obrta i poduzetništva.
Posebno je problematizovano pitanje da li je Brašnjić u vrijeme imenovanja ispunjavao propisane uslove i jesu li naknadne izmjene pravilnika o unutrašnjoj organizaciji bile povezane s njegovim imenovanjem.
Ove navode potrebno je institucionalno razjasniti. Sama istraga ne znači da je počinjeno krivično djelo niti predstavlja dokaz odgovornosti imenovanih osoba ali ne možemo a da se ne sjetimo lošeg iskustva sa prijašnjim rukovodiocem Federalne uprave CZ.
Međutim, javnost zanima odgovor na pitanje: da li se rukovodioci sistema zaštite i spašavanja biraju prema dokazanim stručnim kompetencijama ili prema političkoj podobnosti? I da li je konačno vrijeme da se na ove odgovorne funkcije biraju profesionalci sa znanjem, rezultatima i kompetencijama!?
Jablanica: dvije godine nakon tragedije, oporavak još nije završen
Katastrofalne poplave i klizišta iz oktobra 2024. godine odnijeli su 27 ljudskih života na području Jablanice, Konjica i Fojnice, od čega 19 u Donjoj Jablanici.
Dvije godine poslije, dio porodica još čeka trajno stambeno zbrinjavanje. Neki od pogođenih građana i dalje borave u privremenom smještaju, dok se izgradnja novih domova nastavlja.
Nesporno je da su spasioci, dobrovoljci i brojne službe tokom katastrofe ulagali ogromne napore. Također, javno su dokumentovana značajna finansijska ulaganja u obnovu.
Ali angažman spasilaca i izdvojena sredstva ne mogu zamijeniti odgovore na pitanja o prevenciji i dugoročnom oporavku.
Zašto nisu ranije identifikovani i adekvatno tretirani rizici iznad naseljenih područja? Ko je bio nadležan za nadzor potencijalno opasnih lokaliteta? Jesu li postojale odgovarajuće procjene ugroženosti i planovi evakuacije?
Odgovornost za ove propuste, ako se utvrde, ne može se unaprijed pripisati samo jednoj instituciji. Ona mora biti ispitana kroz nadležnosti općinskih, kantonalnih, federalnih, inspekcijskih i drugih službi.
Ipak, dvije godine čekanja na trajni smještaj predstavljaju ozbiljan razlog za preispitivanje efikasnosti cjelokupnog sistema oporavka nakon katastrofe.
Curine njive: opasnost ne nestaje političkim izjavama
Drugi primjer jeste klizište Curine njive na području Trebevića, koje ugrožava stanovništvo sarajevskog naselja Širokača.
U martu 2025. godine nakon upozorenja mještana i medija, direktor Kantonalne uprave civilne zaštite Dženan Brkanić (kadar NIP-a) javno je priznao ozbiljnost situacije i pozvao na “hitnu akciju”.
Tek deset mjeseci poslije, u januaru 2026. premijer Kantona Sarajevo Nihad Uk (Naša stranka) je obećao hitno izdvajanje 1.6 miliona KM za sanaciju i izjavio je da podaci o pomjeranju zemljišta nisu zabrinjavajući u odnosu na proljeće prethodne godine, uz upozorenje da topljenje snijega može predstavljati dodatnu opasnost.
Međutim, izvještaji iz oktobra 2026. pokazuju da trajna sanacija još nije potvrđena.
U službenom izvještaju od 7. oktobra navedeno je da su radovi na izvlačenju zemlje obustavljeni, dok su na terenu i dalje prisutni slijeganje tla, pukotine i nakupljanje materijala iznad stambenih objekata. Ni riječ o utrošku javnih sredstava, niti kome je ugovor o sanaciji dodijeljen.
Postavlja se pitanje: kako je moguće da nakon gotovo dvije godine praćenja i upozorenja stanovnici i dalje nemaju potvrdu da je opasnost trajno otklonjena?
Ko je odgovoran za dinamiku radova? Koliko je sredstava utrošeno? Ko provodi stručni nadzor? Postoji li usaglašen plan između nadležnih institucija Federacije BiH, Republike Srpske, Kantona Sarajevo i lokalnih zajednica?
Stanovnicima Širokače ne trebaju politička uvjeravanja da će sve biti dobro. Potrebni su im stručni nalazi, transparentni rokovi i trajno rješenje.
Civilna zaštita mora djelovati prije katastrofe preventivno, ali to ne znaju oni bez kompetencija koji je vode stranačkim uhljebljenjem.
Najveći problem sistema zaštite i spašavanja nije samo ono što se događa nakon nesreće, nego ono što institucije nisu učinile prije nje.
Civilna zaštita mora imati ažurne procjene rizika, sistem ranog upozoravanja, opremljene i obučene jedinice, operativne planove, dostupne rezerve opreme i jasne protokole međuinstitucionalne saradnje.
Kada su urađene procjene rizika i planovi zaštire i spašavanja za Federaciju BiH i Kanton Sarajevo? Da li je i kada je, ako jeste, urađeno njihovo ažuriranje, koje je obavezno svake godine po zakonu.
Upravo zbog toga zabrinjavaju nalazi federalne revizije o nedostacima u planiranju, kadrovima, obukama i inspekcijskom nadzoru u sistemu zaštite od požara.
Kantonalna uprava civilne zaštite Sarajevo objavljuje podatke o nabavci opreme i ulaganjima u lokalne zajednice, uključujući sporazume vrijedne 3,1 milion KM tokom 2026. godine.
Takva ulaganja jesu važna, ali javnost ima pravo znati kakav je njihov stvarni učinak: jesu li smanjeni rizici, skraćeno vrijeme reagovanja i povećana sigurnost građana?
Uspjeh civilne zaštite ne mjeri se brojem nabavljenih mašina, nego brojem spriječenih katastrofa, spašenih života i trajno zaštićenih domaćinstava.
Vrijeme je za nezavisnu reviziju sistema civilne zaštite
Zbog svega navedenog, neophodno je provesti nezavisnu stručnu i finansijsku reviziju Federalne uprave civilne zaštite i nadležnih kantonalnih struktura, uz jasno razgraničenje njihovih zakonskih odgovornosti.
Revizija bi trebala obuhvatiti zakonitost imenovanja rukovodilaca, kvalifikacije i stručnu osposobljenost, preventivne programe, raspodjelu sredstava, realizaciju javnih nabavki, efikasnost koordinacije te stvarne rezultate zaštite i spašavanja.
Posebno je potrebno javno predstaviti izvještaje o aktivnostima prije i nakon katastrofe u Jablanici te kompletnu dokumentaciju o sanaciji klizišta Curine njive.
Zaključak: Sigurnost građana mora biti iznad stranačkih interesa
Bosna i Hercegovina nema pravo na civilnu zaštitu koja se vrednuje prema političkoj pripadnosti rukovodilaca, a ne prema rezultatima njihovog rada.
Nema opravdanja da građani dvije godine nakon katastrofe još čekaju trajno zbrinjavanje, niti da stanovnici ugroženih sarajevskih naselja žive u neizvjesnosti dok se sanacija klizišta odgađa.
Ne može se unaprijed tvrditi da su za sve navedene probleme lično odgovorni Brašnjić i Brkanić. Ali kao rukovodioci važnih institucija imaju obavezu da javnosti predstave šta je bilo u njihovoj nadležnosti, šta je urađeno, šta nije i zbog čega.
Politička odgovornost počinje tamo gdje prestaju opravdanja, a institucionalna odgovornost tamo gdje počinju provjerljive činjenice.
Zato pitanje više nije samo ko je imenovao direktore civilne zaštite.
Pitanje je ko će preuzeti odgovornost za sigurnost građana prije nego što se dogodi nova Jablanica ili novo veliko klizište.
Zaštita i spašavanje nisu politička privilegija. To su stručna, zakonska i moralna obaveza prema svakom građaninu Bosne i Hercegovine.
doc.dr.sc.Edin Garaplija