Iako je predsjednik Turske i lider vladajuće AK partije Erdogan, najavljivao pobjedu na lokalnim izborima i vraćanje Istanbula i Ankare pod svoju kontrolu, to se nije desilo. Za razliku od 2019. godine, rezultat je itekako značajniji u kontekstu gubljenja podrške birača. Šta je dovelo do ovakvog scenarija? Da li će se, kako zahtjeva opozcija, desiti vanredni parlamentarni izbori? Je li ovo početak kraja Erdoganove moći?
Na ova i druga pitanja odgovara dr. sc Sedad Bešlija, direktor Instituta za historiju UNSA.
Niz je faktora koji su doveli do ovakvog izbornog rezultata. Bešlija ističe utjecaj vanjskih, globalnih dešavanja ali i svakako unutarnja dešavanja, kako u Turskoj tako i u samoj AK partiji.
”Rezultati lokalnih izbora u Istanbulu i Ankari refleksija su globalnih društveno-političkih i ekonomskih gibanja u Turskoj u posljednjim godinama. Ekonomska kriza koja je izazvana epidemijom koronavirusa, ali i djelovanjem globalnih političkih centara moći, uz nesnalaženje domaćih struktura, izazvala je mnoge poremećaje koji su utjecali na život građana u toj zemlji. Zatim, ni povišica koja je data penzionerima i državnim službenicma nije zadovoljila njihove potrebe jer nije otklonila efekte visoke inflacije. Tu je i efekat zemljotresa 6. februara 2023. godine bez obzira na angažiranost vlasti da posljedice svedu na minimum. Također, izbor kandidata u vladajućoj stranici nije bio odraz volje građana na terenu u nekim slučajevima. I, na koncu, ne treba izostaviti ni ukupan odnos prema pitanju Palestine odnosno kritiku koju je vladajuća struktura dobila od najkonzervativnijeg dijela građana koji nisu zadovoljni „blagom“ reakcijom Turske na sva dešavanja u Gazi. Usto, treba napomenuti promjenu koja se desila na čelu opozicionog CHP-a nakon dugogodišnje vladavine Kemala Kilicdaroglua koji je redovno gubio izbore. Tu je svakako i manja izlaznost od 5% u odnosu na 2019. godinu, ali i pojava konzervativne Yeniden Refah partije koja je uspjela osvojiti 6% glasova, što su glasovi koji su do sada većinom išli AK partiji.” – smatra Bešlija.
Posebno otežavajuće što je dodatni teret Erdoganu jeste dugogodišnja vladavina u kojoj se dešava malo ili nimalo osvježenja u kontekstu novih političkih figura unutar same stranke.
Demokratski šamar
Bešlija smatra da su Turci uglavnom glasali na principu ‘protiv’ a ne ‘za’ određenu stranku ili kandidata.
”AK partija je ovim rezultatima dobila jak demokratski šamar, moglo bi se kazati. Međutim, još je rano procijeniti da li je ovo početak kraja te stranke ili samo ozbiljna opomena birača koji su na ovaj način iskazali nezadovoljstvo ukupnim stanjem. Očito dvodecenijska vladavina ostavlja traga, lider koji je pomalo umoran, a ne vidi se neko ozbiljno osvježenje u političkim kadrovima na toj strani turske političke scene. Tako da su se opozicioni kandidati koji realno nemaju nekog ozbiljnog rezultata biračima učinili kao osvježenje i promjena. Ipak, i Turci su glasali prije principom „protiv“, nego li „za“ određenu opciju.” – mišljenja je Bešlija.
Prijevremeni izbori
Na talasima izborne pobjede, opozicija je zatražila prijevremene izbore. Međutim, pitanje je da li će vladajuća AK partija sa svojim koalicionim parterima pristati na takvo što.
”Nisam siguran da će vladajuća struktura dozvoliti prijevremene izbore, mada ne treba isključiti tu mogućnost. Sve će zavisiti od stava kojeg zauzme vladajuća AKP i njihovi koalicioni partneri. Ipak, ne treba zaboraviti na činjenicu, iako je poraz posebno u nekim velikim gradovima težak, da je 40% zastupnika u općinskim vijećima i dalje iz vladajuće koalicije.” – tumači Bešlija.
Nova faza demokratske Turske
Dr. sc Sedad Bešlija ističe da su i prošli Opći izbori i ovi Lokalni sasvim sigurno nagovještaj nove faze u demokratskom razvoju turske političke scene. Važno je u tome svakako sačuvati jedinstvo jer se ne smije dozvoliti uplitanje globalnih utjecaja.
”Na sceni je još uvijek moćan lider koji je realno na zalasku političke karijere, i sam je kazao da su mu ovo bili zadnji izbori na kojima je učestvovao, da Turska, iako jako napredovala u zadnje dvije decenije, u nekim bazičnim oblastima poput ekonomije i obrazovanja nije postigla željene rezultate, te da se javlja nova generacija opozicionih političara koji imaju ambiciju promjeniti vlast u toj zemlji. Tu je svakako i dalje ideološka polarizacija društva ne sekularne i konzervativne, te nezadovoljstvo jednog dijela društva jazom između proklamovanih moralnih postulata u politici („politički islam“) i realnog stanja na terenu. Dakako, ne smiju se zaboraviti ni globalne političke igre i interesi oko Turske čiji trenutni položaj u međunarodnim odnosima nije nimalo jednostavan. Nadati se da će ova zemlja za doborit cijelog svijeta ostati na demokratskim tradicijama i daljem razvoju i da je neće zadesiti sudbina zemalja u okruženju koje su u želji za promjenom došli u veće probleme.” – zaključuje dr. Sedad Bešlija, direktor Instituta za historiju.
