Neviđena razmjena optužbi između ministra za ljudska prava i izbjeglice Bosne i Hercegovine Sevlida Hurtića i njegove zamjenice Duške Jurišić dospjela je u centar javnog diskursa, otvarajući pitanja o odgovornosti, profesionalizmu i funkcioniranju državnih institucija.
Ono što se moglo riješiti unutar ministarstva, eskaliralo je u javni sukob, ostavljajući građane zbunjenima i zabrinutima za kredibilitet jedne od ključnih državnih institucija.
Hurtićeve optužbe: Nesuglasice ili neodgovornost?
Ministar Hurtić u emisiji Hayat TV-a „Istraga sedmice“ iznio je ozbiljne zamjerke na rad svoje zamjenice Duške Jurišić. Odlazak u Srebrenicu bez, prema njegovim riječima, vidljive koristi, te upotreba službenog vozila i goriva bez naloga, navodno su tek neki od problema. Hurtićev izričit komentar da „ne zna šta njegova zamjenica radi“ signalizira duboko narušene odnose i propust u osnovnoj koordinaciji unutar ministarstva.
Ovakve izjave, međutim, otvaraju šira pitanja. Ministar koji javno priznaje neinformisanost o aktivnostima svoje zamjenice zapravo svjedoči o vlastitoj nemoći da kontrolira rad ministarstva. Po zakonu, ministar rukovodi institucijom u saradnji sa zamjenikom, a komunikacijski i operativni problemi unutar institucije nisu samo interni izazov – oni direktno pogađaju rad ministarstva na terenu.
Jurišić: Demant i ukazivanje na banalizaciju problema
Duška Jurišić nije ostala nijema na Hurtićeve optužbe. Njeno prisustvo na sahrani policajca Ozrena Marana, tragično stradalog u Bosanskoj Krupi, bila je, prema njenim riječima, moralna i profesionalna obaveza. Jurišić navodi da je gorivo točila vlastitim novcem, suprotstavljajući se tvrdnjama o zloupotrebi sredstava. Njena izjava da bi traženje dnevnice za ovakav čin bilo dodatno iskorišteno u medijima, ukazuje na ozbiljnost političkog i medijskog pritiska kojem je izložena.
Štaviše, Jurišić je optužila Hurtića za neodgovoran odnos prema instituciji i građanima, naglašavajući da banalizacija problema, poput „točenja goriva i upisivanja kilometraže“, skreće pažnju s ključnih pitanja vezanih za efikasnost rada ministarstva.
Institucionalni problemi ispod površine
Ovaj sukob nije samo lični ili komunikacijski nesporazum – on ukazuje na dublje strukturne probleme unutar državne administracije. Dok ministar i zamjenica vode međusobne bitke u javnosti, ostaje otvoreno pitanje ko zapravo brine o stvarnim problemima građana. U situaciji gdje ministar ne zna šta radi njegova zamjenica, logično je pitati ko preuzima odgovornost za ključne odluke i aktivnosti.
Također, optužbe o zloupotrebama službenih sredstava ne bi smjele biti tema političkih obračuna u medijima. Ako postoje sumnje u nepravilnosti, njihovo rješavanje mora biti u nadležnosti internih procedura i, ako je potrebno, pravosudnih institucija.
Kome ide šteta?
Najveću cijenu ovog sukoba plaćaju građani. Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice ima ključnu ulogu u zaštiti prava najranjivijih kategorija društva, uključujući povratnike, izbjeglice i nacionalne manjine. Umjesto usmjerenosti na ove zadatke, energija se troši na međusobne optužbe i politizaciju unutar institucije.
Hurtić i Jurišić, kao imenovani zvaničnici, imaju zakonsku i političku odgovornost prema građanima i parlamentu BiH. Njihov javni sukob svjedoči o slabostima u rukovođenju i koordinaciji, ali i o nedostatku profesionalizma koji bi trebao biti osnovni standard za sve javne funkcionere. Ovo nije samo kriza odnosa – ovo je kriza povjerenja u sistem.
Građani Bosne i Hercegovine zaslužuju više od spektakla na TV ekranima. Od zvaničnika se očekuje da se bave reformama, efikasnošću i pravdom, a ne međusobnim diskreditacijama. Ako se prioriteti ne promijene, šteta nanesena instituciji i javnom povjerenju bit će nepopravljiva.