Tokom posljednjih nekoliko sedmica, škole u Kantonu Sarajevo postale su redovna meta anonimnih dojava o bombama. Učenici evakuisani, nastava prekinuta, a policijske snage i resursi iscrpljeni stalnim provjerama. Dok je Ministarstvo unutrašnjih poslova Kantona Sarajevo (MUP KS) već uhapsilo najmanje 12 srednjoškolaca, postavlja se pitanje: da li su ovo izolirani incidenti ili dio šire strategije koja ima za cilj destabilizaciju ključnih državnih institucija?
Ovaj istraživački članak detaljno razmatra pozadinu i potencijalne motive ovih lažnih dojava, istražujući mogućnost da se ovdje radi o smišljenom kontraobavještajnom napadu na bh. sistem.
Serija lažnih dojava o bombama koja posljednjih sedmica trese Kanton Sarajevo ukazuje na moguću organiziranu strategiju destabilizacije bh. društva i institucija. Uz ove incidente, političke izjave, poput onih koje je iznio Elmedin Konaković, dodatno podgrijavaju sumnju da se radi o smišljenim kontraobavještajnim udarima čiji cilj nije samo narušavanje obrazovnog sistema, već i potkopavanje povjerenja građana u državne strukture.
KOS i “velikosrpska politika” u pozadini destabilizacije?
Elmedin Konaković, lider Naroda i Pravde, u svojim javnim nastupima često ukazuje na političke aktere koji, prema njegovim riječima, podržavaju politiku koja odgovara interesima velikosrpskih strategija, optužujući Bakira Izetbegovića da se koristi metodama koje proizvode haos i nesigurnost. Konaković je izjavio da Izetbegović, kroz svoj pristup i retoriku, uveliko doprinosi stvaranju opasnog političkog vakuuma koji otvara prostor za manipulacije kontraobavještajnog karaktera i dalje slabljenje države.
Povezivanje ovih političkih stavova s ponavljanjem prijetnji bombama u školama otkriva moguće veze između načina destabilizacije na više nivoa. Analitičari sugeriraju da bi se ovakvi incidenti mogli promatrati kao dio šire kontraobavještajne strategije koja ciljano stvara atmosferu nepovjerenja, dezorijentacije i straha među građanima, posebno mladima i njihovim roditeljima.
Serijske lažne dojave kao metoda iscrpljivanja i „umaranja“ sistema
Incidenti lažnih dojava o bombama poznati su u sigurnosnoj praksi kao metoda “umaranja” sistema. Česte dojave o bombama, koje su do sada bile lažne, primorale su policiju i druge hitne službe da ulažu resurse u konstantne evakuacije i provjere, čime se iscrpljuju kapaciteti sigurnosnih institucija. Kao rezultat, stvara se utisak nesposobnosti države da garantuje sigurnost, što dodatno pojačava strah među roditeljima i učenicima.
U kontekstu Konakovićevih tvrdnji, ovaj oblik destabilizacije može se posmatrati kao kontraobavještajna taktika koja kroz kreiranje haosa i osjećaja nesigurnosti ima za cilj iscrpljivanje državnih resursa, ali i podsticanje političkih tenzija. Tako se stvara plodno tlo za daljnje političke manipulacije, posebno u periodima kada je BiH izložena vanjskim i unutrašnjim pritiscima.
Obrazovni sistem kao ključna meta: odgađanje normalizacije kroz lažne dojave
Lažne dojave posebno pogađaju škole i obrazovni sistem, koji predstavlja temelj svakog društva i stabilnosti države. Učestale prijetnje direktno utiču na proces obrazovanja, prisiljavajući škole da se prebace na online nastavu i stvarajući ozbiljan izazov u obrazovanju najmlađih generacija. Ovime se dugoročno narušava ne samo kvalitet obrazovanja, već i povjerenje učenika i roditelja u sigurnosne i obrazovne institucije.
Moguće veze s kontraobavještajnim operacijama: strategija koja destabilizira
Upravo ovakav destabilizacijski pristup podsjeća na obrasce kontraobavještajnih aktivnosti kojima se služe strukture vezane za KOS (Kontraobavještajna služba), čiji se uticaji i dalje osjete u regionu. Takvi potezi, ako su zaista dio šireg plana, mogli bi imati dugoročne posljedice na stabilnost BiH. Konaković je u svojim optužbama naglasio da određene političke figure u BiH, kroz manipulativno stvaranje haosa i nejasnoće, podržavaju scenarije koji odgovaraju interesima velikosrpskih krugova.
Lažne dojave kao strategija umaranja države
Lažne dojave o bombama nisu novost u savremenim društvima, no kada se učestalost i obrazac ponavljaju s tolikom preciznošću, analitičari tvrde da se iza njih može kriti strategija poznata kao “umaranje države.” Ova strategija ima jasne ciljeve: iscrpljivanje resursa policijskih snaga, stvaranje panike i destabilizacija osnovnih sistema.
Ugrožavanje obrazovnog sistema kao dio šire destabilizacije?
Jedan od najranjivijih sektora na ovakav oblik destabilizacije je obrazovni sektor. Tokom posljednjih godina, obrazovne institucije širom svijeta bile su česta meta ovakvih prijetnji, koje se u mnogim slučajevima povezuju s hibridnim napadima. Kada se školama u Kantonu Sarajevo kontinuirano prijeti bombama, to ne samo da remeti obrazovni proces već i dugoročno slabi povjerenje roditelja i učenika u sigurnosne institucije.
MUP KS: ‘Svaka dojava zahtijeva resurse i troši kapacitete’
Policijski izvori potvrđuju da su sve do sada istražene dojave bile lažne, ali svaki incident zahtijeva opsežnu provjeru i resurse. “Imamo uhićenih, uglavnom maloljetnih počinitelja, ali pitanje je jesu li oni pravi nalogodavci ovih prijetnji ili samo izvršitelji”, kazao je izvor iz MUP KS-a. Dodaje da je moguće da su osumnjičeni pod utjecajem određenih skupina, što može nagovještavati kontraobavještajnu pozadinu.
Veze između osumnjičenih i mogući organizirani pristup
Istraživački tim koji se bavi analizom podataka o hapšenjima otkrio je da su mnogi uhapšeni srednjoškolci međusobno povezani, što može ukazivati na organiziran pristup. “Zanimljivo je primijetiti sličan obrazac u dojavama i njihovim ciljevima, te povezanost osumnjičenih osoba,” navode analitičari. Oni sumnjaju da se radi o sofisticiranoj mreži čiji je cilj stvoriti društveni haos, posebno kroz udar na školstvo, koje predstavlja temelj obrazovanja i stabilnosti društva.
Dok MUP KS nastavlja s hapšenjima i krivičnim prijavama protiv odgovornih, sve veći broj analitičara traži dublju istragu koja bi mogla otkriti eventualne organizatore i nalogodavce ove serije prijetnji. Ako se radi o kontraobavještajnim djelovanjima, posljedice ovih napada mogle bi biti ozbiljnije i dugotrajnije nego što se trenutno čini.
Roditelji i javnost s pravom su zabrinuti. Ugrožavanje školstva predstavlja ozbiljan izazov za sigurnosne strukture, a neophodno je analizirati svaki trag koji može dovesti do identifikacije stvarnih nalogodavaca ovog očiglednog napada na sistem.