Dana 21. marta 2024. godine, Evropsko vijeće dalo je zeleno svjetlo za otvaranje pristupnih pregovora s Bosnom i Hercegovinom, što je tada dočekano s velikim optimizmom širom zemlje. Brojne znamenitosti bile su osvijetljene bojama Evropske unije, simbolizujući nadu u novi početak i ubrzani evropski put. Pristupni pregovori predstavljaju strukturisan proces koji omogućava Bosni i Hercegovini da kroz reforme unaprijedi svoje institucije, osigura vladavinu prava i poboljša životni standard građana.
Kako ističe šef Delegacije EU u BiH Luigi Soreca, ovaj proces je dokazano najefikasniji način za postizanje dugoročnih i održivih rješenja za izazove s kojima se država suočava već godinama. Sve zemlje koje su uspješno prošle ovaj put ostvarile su značajan napredak upravo kroz reforme koje su bile dio pristupnih pregovora.
Propuštene prilike i izazovi
Ipak, dvije godine kasnije, optimizam je u velikoj mjeri splasnuo. Umjesto očekivanog napretka, Bosna i Hercegovina se ponovo suočava s rizikom propuštenih prilika. Evropska unija jasno izražava želju da vidi BiH kao članicu, ali naglašava da domaće vlasti moraju pokazati jednaku ili veću posvećenost tom cilju.
Jedan od ključnih problema je kašnjenje u provođenju reformi, posebno onih vezanih za Reformsku agendu Plana rasta. Postoji realna opasnost da Bosna i Hercegovina izgubi značajna finansijska sredstva, koja bi mogla doseći gotovo milijardu eura. Ta sredstva su namijenjena za investicije koje bi direktno poboljšale život građana i unaprijedile ekonomiju.
Osim finansijskih gubitaka, posljedice nečinjenja uključuju sporiji napredak ka EU, slabiji ekonomski razvoj i dodatno zaostajanje za susjednim državama. U međuvremenu, druge zemlje kandidati koriste trenutni geopolitički momentum i ostvaruju značajan napredak, dok Bosna i Hercegovina zaostaje zbog nedostatka političke volje i koordinacije.
Potreba za političkom voljom i reformama
Iako je u proteklom periodu ostvaren određeni napredak, uključujući usvajanje Reformske agende, ključni problem ostaje njena implementacija. Usvajanje zakona i dokumenata bez njihove konkretne primjene ne donosi stvarne rezultate. Još uvijek nisu završeni važni koraci poput ratifikacije potrebnih sporazuma i imenovanja koordinatora, što direktno utiče na dostupnost finansijskih sredstava iz EU fondova.
Evropska unija nastavlja pružati podršku Bosni i Hercegovini, ali jasno naglašava da ne može zamijeniti domaće liderstvo. Odgovornost za napredak leži prvenstveno na političkim akterima unutar zemlje. Izborna godina ne bi smjela biti izgovor za odgađanje reformi, jer građani očekuju konkretne rezultate i poboljšanje životnih uslova.
Soreca zaključuje da su koristi evropskog puta jasne i opipljive – jače institucije, bolja ekonomija i veće povjerenje građana. Međutim, bez istinske političke volje i zajedničkog djelovanja, Bosna i Hercegovina rizikuje da propusti još jednu važnu priliku za napredak. Vrijeme je da domaći lideri pokažu odgovornost i ponovo pronađu konsenzus u interesu svih građana.