Nakon godine u kojoj je generativna vještačka inteligencija istovremeno djelovala gotovo svemoćno, ali je i sve češće zamarala korisnike, 2026. bi mogla označiti prekretnicu u razvoju ove tehnologije. Iako su chatbotovi i dalje najvidljiviji dio AI revolucije, sve je više signala da industrija traži nove puteve – ne samo tehnološke, već i ekonomske i društvene.
Tokom 2025. godine sve češće se govorilo o fenomenu prezasićenosti sadržajem koji proizvodi vještačka inteligencija. Ogromne količine tekstova, slika i videa sumnjivog kvaliteta počele su izazivati zamor kod korisnika, ali i zabrinutost kod izdavača, edukatora i kreatora sadržaja. Paralelno s tim, otvorene su rasprave o pucanju takozvanog „AI balona“, o održivosti ogromnih ulaganja i o realnim granicama trenutnih modela. Uprkos tome, tehnološki giganti nisu usporili – naprotiv, konkurencija se dodatno zaoštrila, a razvoj novih, snažnijih sistema ubrzan je do maksimuma.
Jedan od ključnih problema koji se sve češće spominje jeste takozvani „peak data“ – tačka u kojoj količina kvalitetnih podataka za treniranje modela prestaje rasti. To ne znači da podataka nema, već da su mnogi nedostupni zbog autorskih prava, zakonskih ograničenja ili jednostavno zbog lošeg kvaliteta. Upravo tu se javlja interes za novu generaciju AI sistema, takozvane „svjetske modele“. Za razliku od klasičnih jezičkih modela koji predviđaju sljedeću riječ u nizu, ovi sistemi pokušavaju razumjeti stvarni svijet – prostor, vrijeme, kretanje i uzročno-posljedične odnose. Takav pristup smatra se ključnim za dalji razvoj robotike i autonomnih sistema.
Dok se globalna trka fokusira na sve veće i kompleksnije modele, Evropa bi mogla izabrati drugačiji put. Umjesto gigantskih sistema koji troše ogromne količine energije, sve se više govori o razvoju manjih, efikasnijih jezičkih modela. Oni su prilagođeni radu na pametnim telefonima i lokalnim uređajima, troše manje resursa i ekonomski su racionalniji u trenutku kada se sve više dovodi u pitanje finansijska održivost AI booma. Poseban naglasak mogao bi biti stavljen na specijalizirane modele trenirane na visokokvalitetnim industrijskim i stručnim podacima.
Iza tehničkog napretka, međutim, ostaje niz etičkih dilema. Tokom 2025. godine pojavili su se slučajevi u kojima su chatbotovi negativno utjecali na korisnike, uključujući i maloljetnike, što je otvorilo ozbiljna pitanja o sigurnosti i odgovornosti. Očekuje se da bi 2026. mogla donijeti širu primjenu AI agenata – autonomnih programa koji djeluju u ime korisnika bez stalnog ljudskog nadzora. Takav razvoj dodatno pojačava zabrinutost zbog mogućih zloupotreba.
Istovremeno, u Sjedinjenim Američkim Državama došlo je do slabljenja regulatornog okvira, uz argument da bi stroga pravila mogla umanjiti konkurentnost u globalnoj tehnološkoj utrci. Nasuprot tome, sve je više glasova koji upozoravaju da potpuni izostanak regulacije može izazvati snažan društveni otpor i usporiti i one primjene vještačke inteligencije koje imaju stvarnu korist, poput upotrebe u zdravstvu i nauci. Ako se ne pronađe ravnoteža, postoji rizik da bi zajedno s negativnim posljedicama mogli biti izgubljeni i stvarni benefiti ove tehnologije.